Kada je 2020. u velikoj operaciji Beograda i Kvinte rušen Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista, kao jedan od razloga za to navođena je i „potreba za promjenama“. Đukanović je na vlasti bio duže od tri decenije. Demokratija u kojoj nema smjene vlasti na izborima nije funkcionalna. Osim toga, ugledni međunarodni think tankovi isticali su da je koncept „stabilokratije“ na Balkanu postao odveć težak teg koji koči razvoj regiona. Umjesto lidera koji su obezbjeđivali kooperativnost i stabilnost Zapad je na vlast trebao dovesti druge: to je bila poenta nalaza.
Nakon DPS-a, sa vlasti je sa sličnom argumentacijom srušena i SDA. Propagandisti stranoga uticaja u BiH i regionu tvrdili su da je to tek početak: da će uskoro biti zamijenjena čitava politička elita na Balkanu. To se, naravno, nije desilo. Svi su ostali na svojim mjestima, osim Bakira i Mila. Čak i teško grogiranog Vučića Zapad i dalje pridržava, odbijajući da podrži studentske proteste u Srbiji koji su odavno postali opštenarodni.
Neki kažu da Kvinta ruši Dodika. Ja ne mislim tako. Ali recimo da je to moguće. No ono što nije moguće nego sigurno je ovo: Kvinta je i u ovom mandatu Dodika instalirala na vlast. Trojka je mogla izbjeći Dodika i ostaviti ga van vlasti. Nije. Tako nije učinila mimo volje Kvinte. Naprotiv. Kao što ni HDZ sada Dodika ne održava u vlasti mimo volje Kvinte.
HDZ je u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj na vlasti jednako dugo koliko je u Crnoj Gori bio DPS: pauzirao je, zapravo, jedan izborni ciklus. Ali je zato na vlasti odradio i jedan ciklus duže od DPS-a.
Po onome što je nama rečeno u Crnoj Gori, to je jasan znak da demokratija ne funkcioniše. Ali Kvinta ne samo da nije srušila HDZ, nego je u Bosni i Hercegovini visoki predstavnik suspendovao Ustav da bi obezbijedio vlast te partije.
