A kad su to, i gdje, moliću vas lijepo, „legitimni“, pa još „predstavnici“ takozvanih „konstitutivnih naroda“ sjeli i konstituisali Bosnu i Hercegovinu? Ko je, dakle, Bosnu dogovarao u ime jednih, drugih i trećih? Šta se jelo, šta se pilo? Kako se odvijalo „konstituisanje“? Možete li uopšte zamisliti situaciju u kojoj nekakvi narodi dogovaraju da nešto kostituišu? Jel’ se nađe velika livada pa na nju dođu svi iz svih naroda, ili sve dogovaraju narodni predstavnici? Ako je ovo drugo, ko je te predstavnike izabrao – i u kojoj proceduri? A ta je procedura bila demokratska i ustavna (kako bi mogla biti ustavna kad predstavnici „konstitutivnih“ naroda tek treba da konstituišu konstituciju, dakle ustav), tako da nema sumnje da su „predstavnici naroda“ i legalni i legitimni? Ako vam priča o tome jesu li predstavnici naroda donijeli ustav, ili je ustav definisao konstitutivne narode, koji prije ustava ne mogu postojati kao konstitutivni malo liči na ono „šta je starije – kokoš ili jaje?“ – u pravu ste.
Kad bi se čovjek držao formalne logike kao pijan plota, morao bi primijetiti sljedeće: Bosna je postojala onda kada narodi postojali nisu – jer je, naime, nacija novotarija 19. vijeka. Kako bi ono čega nema moglo konstituisati ono što jeste?
Ali šta ćete, tako vam je to: ono što ne postoji, a ljudi u to vjeruju na stvarnost utiče kudikamo snažnije od onoga što postoji, ali ljudi u to odbijaju povjerovati.
Hopa-cupa, eto nas na tezi da su oni koji insistiraju na „konstitutivnosti“ naroda i etničkoj podjeli zemlje antinacionalisti, dok su zastupnici teze da nacija ne može biti presudni ni identitetski, a još manje politički faktor, nego to mora biti građanin – istinski nacionalisti.
Hopa-cupa… Eto nas kod navodno „građanskih partija“ i intelektualaca koji golim prsima brane etničku podjelu zemlje, iako biti „građanski“ ne znači ni ne biti nacionalista, ni biti ateista, ni biti titofil, nego znači samo jedno – da smatraš da je nosilac suvereniteta građanin, a ne narod. Sa građanskim partijama kakve ima, Bosni i Hercegovini nacionalističke partije ne trebaju.
