U savremenoj geopolitičkoj matrici jasno je da svjetski autoritarni lideri grade režime na strahu, mržnji i kriminalizaciji "drugoga“.
Benjamin Netanyahu, Viktor Orban i Vladimir Putin ne kriju da svoje politike temelje na islamofobiji i nacionalizmu, što dodatno polarizira društva i jača autoritarne tendencije. Kada su Sjedinjene Američke Države stavljale veto na zahtjev za hitnim i bezuvjetnim prekidom rata u Gazi, postalo je potpuno jasno da se ovakvi tokovi ne odvijaju izolovano, oni dolaze do samog Balkana.
Milorad Dodik je to iskoristio u svom posljednjem nastupu u SAD-u, predstavljajući politička neslaganja u BiH kao sukob islama i kršćanstva. Niz laži u intervjuu izrekao je da bi milozvučno se dodvorio svjetskim moćnicima. I u toj igri, nažalost, dobro stoji.
A, domaći politički akteri, prvenstveno lideri Trojke, nisu nevini u ovom procesu. Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, prije tri godine upozoravao je na „radikalizaciju Bošnjaka“, implicirajući da bošnjački politički zahtjevi ugrožavaju stabilnost. Tada je govorio ono što je HDZ želio čuti! Njegove riječi tada nisu samo predvidjele, već i legitimizirale diskurs koji danas Dodiku omogućava da otvoreno koristi islamofobiju za političku dobit. Konaković se sada nevješto brani nevješto ublažavajući ogromnu štetu nanesenu BiH.
