U nizu izjava, koje su prethodile intenziviranom izgladnjivanju Gaze, američki predsjednik Donald Trump je za ovu palestinsku enklavu kazao da je nekretnina ili, kako Amerikanci kažu, real estate.
Sjetimo se i njegovog Riviera plana, po kojem će Gaza, nakon što njeno trenutno stanovništvo bude odstranjeno, biti obnovljena tako da će zasjeniti luksuzne prijestolnice u zaljevskim zemljama.
“Zamislite”, kazao je Trump, “Gazu kao veliko zemljište za nekretnine, Sjedinjene Države će ga posjedovati, a mi ćemo ga polako – postepeno, ne žurimo – razvijati.”
Nije zgoreg primijetiti da je glavni pregovarač aktuelne administracije zadužen za Gazu – Steve Witkoff, koji se, prije nedavnog ulaska u politiku, bavio izgradnjom nekretnina na Manhattanu (čak uspješnije nego sam Trump).
Da bismo razumjeli logiku, kojom se vodi trenutna američka vlada, kao i izraelski lobi u Sjedinjenim Državama, možda je korisno podsjetiti na jednu epizodu iz prve i najčuvenije Trumpove knjige: The Art of the Deal, u kojoj se najviše govori o nekretninama.
Na jednom mjestu, Trump piše o svojoj borbi sa stanarima, u jednoj staroj, oronuloj zgradi na Manhattanu, koju je kupio, kako bi je srušio i na njenom mjestu (nedaleko od Central Parka) napravio novu, veću, ljepšu.
Trump piše kako je lako iz zgrade iselio zakonom nezaštićene stanare. “Ali da bih iselio”, veli dalje, “zaštićene stanare, morao sam da se držim strogo određenih pravila, mada ne postoje pravila koja su nepremostiva.” (Umijeće pregovaranja, Beograd, 2017, str. 168)
Trump se na istom mjestu žali kako je teško, bar u to vrijeme, 1987, iseliti stanare, koji su bili zaštićeni zakonima iz vremena New Deala. Ali odmah dodaje da su neki bezobzirni vlasnici nekretnina nalazili djelotvorne načine da zaobiđu pravila.
“Izgleda”, veli Trump, “da nije bio problem iseliti stanare ako ti ne smeta da budeš loš momak poput mnogih stanodavaca. Kad bi kupili zgradu iz koje su nameravali da isele stanare, angažovali su za to firme kojima je bilo teško ući u trag.”
”Zatim bi te firme”, piše dalje američki predsjednik, “angažovale siledžije koje su dolazile s čekićima i pajserima i razbijale bojlere, razvaljivale stepenište i pravile poplavu time što su bušile cevi. U prazne stanove su useljavali lopove, narkomane i prostitutke kako bi uznemiravali ostale stanare.”
Stanari bi, na kraju, popustili i odselili, a veleposjednici bi rušili zgrade i na njihovim lokacijama zgradili nove.
Navedena logika nam možda može pomoći da razumijemo bezobzirnu logiku, koja stoji iza Trumpovih današnjih izjava o Gazi kao beautiful piece of real estate i, u konačnici, zamisli o Gaza Rivieri, što će biti izgrađena pošto palestinski “stanari”, pod nasilnim pritiskom, budu uklonjeni.
Trump u The Art of the Deal veli da se on, 1981, nije usudio da pribjegne opisanoj, djelotvornoj strategiji iseljavanja.
”Ne bih se”, piše on dalje, “bavio takvim stvarima iz moralnih razloga, ali ni iz praktičnih. Ja dižem zgrade koje nose moje ime i moram da pazim na reputaciju.” (str. 168, podvlačenje H. I.).
