FTV u raljama Rame Isaka: 'Hvala ministre, mirno spavamo'

Gotovo svaka informacija koja se u medijima pojavila o ministru Isaku od njegovog imenovanja do danas bila je nevjerovatnija od one prethodne – od toga da je dva puta bio pravosnažno osuđen zbog nasilja i prijetnji, pa do toga da je početkom 2000-ih dobio otkaz u policiji ZDK jer je na svadbi svog prijatelja pucao iz službenog pištolja (“Da sam opet na toj svadbi i da imam 15 metaka, ja bih ispalio svih 15“, rekao je svojevremeno Isak u razgovoru sa novinarima CIN-a). Ramo Isak je na društvenim mrežama influenser koji vozi Ferrarija i ljetuje u luksuznim resortima, službeni helikopter koristi kao da je njegov privatni, otvoreno se hvali svojim bogatstvom i uspješnim porodičnim biznisima i žestoko se verbalno obračunava s mafijom i kriminalcima, dok istovremeno sam već godinama uspješno balansira na tankoj crti između kriminalca i čuvara reda i zakona.

“Da je Allah htio da budemo meleci, mi bi bili meleci i ne bi griješili. To znači, svaki čovjek griješi”, mudro zaključuje ministar Isak kada ga novinari pitaju o njegovim „nestašlucima“ iz prošlosti.

Dan kada je Ramo Isak zvanično imenovan za federalnog ministra policije bio je dan kada je vlast Trojke zvanično srušila sav svoj politički kredibilitet. On je savršena paradigma te vlasti koja je, zarad kratkoročnih političkih kombinatorika, odlučila da granice političke i društvene prihvatljivosti pomjeri do tačke u kojoj je gotovo sve dozvoljeno. U tom procesu, lideri Trojke su uz svesrdnu podršku “prijateljskih”, njima naklonjenih medija učinili da ličnost poput Rame Isaka postane ne samo normalizovana, nego čak i poželjna u javnom prostoru. Ono što je do jučer bilo nezamislivo, danas se predstavlja kao uobičajeno, simpatično, ponekad smiješno, ali uglavnom bezazleno – iako je sve osim bezazlenog.

Zahvalnica ministru Isaku upućena iz studija FTV-a nije tek još jedna bizarna medijska epizoda ili nepromišljen urednički gaf. Kada javni medijski servis, koji bi morao biti korektiv vlasti, u Dnevniku iskazuje zahvalnost ministru za poklone, to je jasna poruka o odnosu moći u kojem se taj javni servis poslušno prilagođava partikularnim političkim interesima, kritička distanca se zamjenjuje bliskošću i odobravanjem, a profesionalni standardi lojalnošću. A nakon što jednom dođemo u fazu da nas više ne iznenađuje ni to što je neko poput Rame Isaka ministar koji rukovodi jednim od najvažnijih resora u Federaciji, niti zahvale FTV-a političaru koji im je poslao bajramske torte, to znači da je sistem uspio u onome što je naumio – da nas navikne, da spusti ljestvicu toliko nisko da prestanemo razlikovati skandal od svakodnevnice.

Ramo Isak nije „greška“ sistema. On je njegova mjera, slika i domet. Federalna televizija je u toj priči samo servis koji emituje sliku. Nažalost, ne servis građana, onako kako bi trebalo biti, nego javni emiter koji se otvoreno stavio u službu vlasti.