Piše: Damir Rastoder
U najmanju ruku, čudni su ti političko-poslovni i lični odnosi Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Na prvi pogled sve to izgleda kao harmoničan brak, pun ljubavi, pažnje i međusobne brige. I jedan i drugi se obilato trude da ostave takav utisak, jer i Dodik i Vučić iz tog braka izvlače, za sebe, neku korist. Srbijanskom predsjedniku to omogućava da se predstavi kao "vožd svih Srba" i zaštitnik njihovih interesa, ma gdje zivjeli, dok je Dodiku još potrebniji takav odnos zbog novca, medija i ukupne logistike koju dobija iz Beograda. Bez pomoći iz Srbije Dodik bi, u političkom smislu, bio neka varijanta Radovana Viškovića. Tako da u tom odnosu, Dodik predstavlja daleko slabiju stranu koja mora daleko više da saginje glavu, a vrlo često i kičmu.
Nije ,međutim, uvijek tako bilo.
Na izborima u Srbiji 2007. godine Dodik je "molio narod Srbije da ga 'ne ostavlja radikalima' "jer sa njima neće saradjivati". Radikali su današnji Vučićevi naprednjaci. Isti sadržaj u drugom pakovanju.
Šešelj je u prošlosti bio Vučićev uzor i politički otac, a danas je njegov portparol i batina za političke protivnike.
Između Vučića i Šešelja nikakve ideološke ili političke razlike nema, osim što su donekle promijenili uloge. Nekada su zajedno bili oštri protivnici Dodika, da bi ga kasnije zdušno podržavali na svim izborima u Rs. Doduše, sa jednim "malim" izuzetkom. Na poslijednjim predsjedničkim izborima Vučić se u zadnjem trenutku odlučio da sav svoj stranački aparat stavi u službu Jelene Trivić. Tri su razloga za tu neočekivanu i nikad objašnjenu odluku. Kao prvo, Vučiću treba slab a ne jak partner među Srbima. On neće potencijalnog konkurenta, već političkog patuljka. Drugo, srbijanski predsjednik ne želi nikog iz Rs koji će letjeti za Moskvu direktno iz Banje Luke, već preko Beograda, čitaj Vučića. Treće, u to vrijeme Dodik je bio u intezivnoj komunikaciji, pa i više od toga, sa predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem. Na tim druženjima nerjetka tema bio je i sam Vučić. Naravno, niko ga po dobru nije spominjao. Uostalom, Dodikova omiljena sintagma kad opisuje Vučića je "lud k’o struja". To je toliko razbješnjelo sujetnog autokratu da je riješio da mu se osvjeti. Na njegovu žalost, Trivić je izgubila, a on je nastavio da sarađuje sa Dodikom kao da su "najbolji jarani".
