Piše: Almir Mehonić
Da je Stranka demokratske akcije i naznakom uticala na ukidanje pritvora Miloradu Dodiku – bilo mimikom, migom, kafom u pogrešno vrijeme – sarajevski medijski aparat bi eksplodirao. Senad bi prekinuo godišnji odmr i uletio u studio u papučama, s natpisom VANREDNO, a analitičari bi se smjenjivali na ekranima kao svjedoci propasti pravne države.
Ali kada sličan rezultat dolazi iz kuhinje aktuelne vlasti – Trojke – megafoni su prigušeni i ta tišina je zapanjujuća. Nema dreke, nema uznemirenosti. Nema ni spremljene medijske drame, ni režirane brige.
Istina, ima u grupici medija kakafonije. Ali je ona zasjenjena sramotno zaglupujućom (polu)šutnjom "mainstream" medija u Bošnjaka.
Izgleda da je pravda postala stvar konteksta, a ne principa.
Posebno zabrinjava što su opozicione reakcije ili nepostojeće ili jadne ili svedene na poluoprezne izjave.
Kao da je nekome rečeno da ne pravi galamu. Kao da se neko boji da ga ne proglase trinaestim putnikom naredne vlasti, ako kaže da je pravosuđe pod pritiskom.
