Rijetki su politički talenti koji su u svojoj političkoj karijeri imali smjelosti da u naletu ličnog nezadovoljstva sruše ustavni i sudski poredak vlastite države. Miloradu Dodiku je to uspjelo, ne zbog toga što je posebno politički talentovan, mada mu se i to ne može osporiti, nego zbog toga što je su institucije koje bi trebale da štite ustavni poredak odavno urušene i nesposobne da djeluju u skladu sa ustavom i zakonima. Kada se to prevede na jezik gole politike, Dodikovi politički partneri nisu dorasli da se nose sa njegovim razornim političkim talentom.
U političkoj historiji ostaće zapisano da je Milorad Dodik digao pobunu protiv državne vlasti, proglasio policijske i pravosudne državne institucije neustavnim i zabranio im djelovanje na teritoriji Rs-a, a da državna vlast nije prstom mrdnula da pobunu uguši i vođu pobune, sa sljedbenicima i jatacima, sankcioniše u skladu sa zakonima, što bi bilo normalno u svakoj suverenoj državi. Za uvod u pravnu historije moglo bi se zabilježit da je Milorad Dodik uspostavio praksu političkog odlučivanja u sudskim stvarima, a sudskog u političkim oblikovanjima stvarnosti.
Dodik se nakon pobune nesmeteno kretao po Rs-u i Beogradu. Stizao je i do Izraela i Moskve. Jednog petka, nakon završetka radnog dana, neočekivano i u strogoj tajnosti, ušetao se u Tužilaštvo BiH i sa tužiocima napravio sporazum o ukidanju pritvora. Tužilac je povukao prijedlog o određivanju pritvora, uzeo izjavu od osumnjičenog i zatražio od Suda da stavi van snage rješenje o određenom pritvoru i osumnjičenom naloži javljanje policijskom organu svakih petnaest dana. Sudija za prethodni postupak je prihvatio prijedloge tužioca i Dodik se vratio kući kao slobodan čovjek.
Obrt u sudskom slučaju najvišeg stepena važnosti izazvao je lavine komentara, gnjeva i optužbi i Dodika, a i pravosuđa. Mediji su obavijestili javnost da je Dodika u Tužilaštvo lično dovezao direktor Obavještajne državne službe (OSE) Almir Džuvo, ali se niko nije usudio da komentariše ulogu obavještajnih službi u cijelom slučaju. Dodikov branilac iz Beograda Goran Petronijević nazvao je Dodikov dil sa tužiocem “još jednim u nizu državničkih poteza”, koji je političkom Sarajevu, koje nije za dogovor, pokazao “kako se treba ponašati”. “Onog trenutka kada se lice javi sudu, tog trenutka prestaju razlozi za pritvor i takva mjera se ukida”, rekao je Petronijević. Pozdravili su Dodikov povratak u pravosudne institucije, koje ne priznaje, i Dodikovi bliski saradnici. Spektar reagovanja je širok, ali prilično uzdržan, što je posljedica nedostaka informacija i konfuzija u odlukama koje su uslijedile.
Nekoliko važnih stvari trebalo bi prethodno objasniti da bi se stekao uvid u ovaj neuobičajeni i iznenađujući pravni aranžman stranke u krivičnom postupku i pravosuđa.
Prije svega, valja odgovoriti na pitanje da li se radi o procesnoj radnji koja je u skladu sa zakonom o krivičnom postupku. Odmah treba reći da zakon o krivičnom postupku ne poznaje mogućnost pregovaranja o dobrovoljnoj predaji osumnjičenog i o pritvoru. Osumnjičeni je dužan da se odaziva na pozive suda, ili će u protivnom biti lišen slobode i priveden tužilaštvu ili sudu, rizikujući da bude pritvoren sve dok traje krivični postupak. Osumnjičeni može sam odlučiti da pristupi tužilaštvu ili sudu i u tom slučaju mora biti lišen slobode i predat ustanovi u kojoj se sprovodi mjera pritvora. Tom radnjom osumnjičeni stiče status lica lišenog slobode koje, po Evropskoj konvdenciji o ljudskim pravima, mora odmah biti izvedeno pred sud radi upoznavanja sa optužbama koje stoje protiv njega i izjašnjenja o tim optužbama. Nakon toga tužilac odlučuje o tome da li će predložiti pritvor, ili neke druge mjere obezbjeđenja njegovog prisustva.
U slučaju pojavljivanja osumnjičenog Dodika pred tužiocem nije postupljeno na način koji predviđa zakon o krivičnom postupku. Tužilac je od osumnjičenog Dodika uzeo izjavu, napisao prijedlog za ukidanje pritvora i zajedno sa Dodikom otišao kod sudije za prethodni postupak, pred kojim je odmah održano ročište povodom “predaje” osumnjičenog. Ovakav redosljed radnji ukazuje da je sve bilo pripremljeno i o svemu ranije postignut dogovor tužioca i sa Dodikom i sa sudijom za prethodni postupak. Tužilac je sudiji predložio stavljanje van snage rješenja o određivanju pritvora i određivanje mjere javljanja policijskom organu u Laktašima svakih 15 dana.
S kim je Milorad Dodik trgovao i šta je bilo predmet dogovora? Do danas nije poznato na koji način su se odvijali pregovori, ko ih je vodio i šta je sve dogovoreno. U medije je procurila vijest da je Dodika u Tužilaštvo dovezao lično Almir Džuvo, direktor Obavještajne agencije BiH (OSA). Ako je to tačno, onda su pregovori osmišljeni izvan pravosuđa i realizovani u režiji obavještajnih službi. Zbog političke i pravne osjetljivosti, aranžman nije mogao biti realizovan bez znanja i odobrenja američke ambasade i relevantnih međunarodnih faktora. Učešće stranaca u jednom sudskom slučaju nije nikakva novina u BiH i tom činjenicom se nećemo posebno baviti.
