Piše: Dženana Karup Druško
Vidim da je Sabina Ćudić “zabrinuta“ zbog islamofobije i fašizma. Iako navodi da je takve stavove čula u prostoriji sa zvaničnicima, ne navodi kako je ona na to reagirala i u čije ime je ona govorila na tim sastancima.
Objavu započinje naglašavanjem da nije vjernica, dakle muslimanka, a nije ni Bošnjakinja što javno ističe, čime se u startu distancira od Bošnjaka koji u Bosni i Hercegovini i jesu meta islamofobije. Ćudić ovim sa sebe skida bilo kakvu političku odgovornost i priča o nekom općem, apstraktnom “kolektivnom dostojanstvu“, bez jasnog imenovanja onih čije je dostojanstvo konkretno ugroženo. Iako je svima osim izgleda njoj jasno na koga se to odnosi.
Ona govori o fašizmu kao univerzalnoj prijetnji čime pokazuje neznanje ili licemjernost jer upravo u BiH islamofobija nije nikakva apstraktna pojava niti puka retorika nego sastavni dio ideologija koje su proizvele masovne zločine nad Bošnjacima, uključujući genocid, što je sudski utvrđena činjenica.
Upravo zato je politički nedovoljno upozoravati na “neki“ fašizam i islamofobiju bez jasnog imenovanja njihove konkretne manifestacije u Bosni i Hercegovini, kao i bez preuzimanja odgovornosti vlasti koja je dozvolila da takvi narativi danas dominiraju i međunarodno i unutar zemlje.
Ćudić o ovim pojavama govori kao da je NGO aktivistkinja, a ne političarka koja je godinama dio vlasti u Bosni i Hercegovini i koja upravo u tom svojstvu putuje po svijetu. Ako se, kako navodi, u međunarodnim institucijama iznose „degutantne islamofobične laži o Bosni i Hercegovini“, onda se postavlja ključno političko pitanje: kolika je odgovornost onih koji Bosnu i Hercegovinu predstavljaju – uključujući i nju – što takve izjave prolaze bez jasnog argumentiranog odgovora koji će pobiti te laži.
