Piše Hamza Višća
Agresivne, manje-više otvorene i brutalne separatističke politike su osnovni kamen spoticanja uspostavljanja Aktivne rezerve i obuke mladih osnovnim vojničkim vještinama u Bosni I Hercegovini.
Danas obavezno služenje vojnog roka u BiH nije moguće. Pogotovo ne u onom klasičnom obliku iz vremena SFRJ, kada je to opravdavano doktrinom o naoružanom narodu i potrebom da se redovno popunjavaju aktivne i rezervne jedinice regularne vojske I teritorijalne odbrane. A dječaci postanu muškarci.
Svako spominjanje rezerve, čak i u policiji, neko će reći pogotovo u policiji, javnost dočekuje rezolutnim osporavanjem. Pogubno iskustvo sa rezervistima JNA 90-tih godina prošlog vijeka i danas izaziva jezu. Strah koji se vraća, tjera nas da budemo vrlo oprezni sa eventualnom uspostavom rezervnih mono-etničkih jedinica, bilo u policijskim agencijama, bilo u Oružanim snagama BiH.
Ali krenimo redom. Poces reforme odbrambenog sektora BiH je okončan uspostavom jedinstvenih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i ukidanjem entitetskih vojski, koje su do tada bile glomazne, skupe i razmještene da brzo mogu otpočeti novi sukob. Uz to je vojni establišment u entitetu RS kršio embargo o izvozu naoružanja u Irak, prisluškivao radio veze međunarodnih snaga u BiH i pružao zaštitu osumnjičenim za ratne zločine. Istovremeno u Federaciji BiH je zabilježen slučaj miješanja lidera političke stranke u lanac komandovanja Vojskom Federacije. Sve to je ugrožavalo implementaciju civilnog dijela Opšteg okvirnog sporazuma o miru u BiH i prisililo Visokog predstavnika da interveniše (čitaj naredi reformu odbrane).
U tri godine aktivnog rada Komisije za reformu odbrane, razmatrano je i pitanje rezerve. Procjena političkog trenutka je sugerisala, a međunarodna zajednica zahtijevala, da se to pitanje odloži u stranu. Pošto nije bilo konsenzusa, odnosno političke volje, kompromisno rješenje je nađeno u papirnatom uspostavljanju Aktivne rezerve. Usvojena je organizacijsko-formacijska struktura OS BiH sa 15000 vojnih pozicija, od koji se 10000 popunjava u miru, a 5000 Aktivnom rezervom. Dakle, ne radi se o rezervnim brigadama ni bataljonima, već o nepopunjenim formacijskim mjestima u postojećim jedinicama i komandama profesionalnih Oružanih snaga.










