Bio je NATO Samit u Hagu

Sada nam preostaje da čitamo, iz dana u dan, ovih 6 tačaka Rezolucije, iščitavamo zadatke članica i „prevodimo“ ih u naše planove, programe i zadatke. Znam da za to nema političke volje, čini se ni sa jedne strane. Separatisti i sljedbenici UZP-a neće, šta više rade suprotno, a samozvani probosanski blok izgleda i ne zna kako se gradi politička volja. Naime do političke volje se ne stiže stavom – neću da razgovaram s njim, njom ili nekom političkom partijom/strankom. Što dogovarite sa većim brojem učesnika, to je baza odgovornih za postizanje dogovorenog šira. Valja se oznojiti i u pregovorima, kao da ste u teretani, gospodine ministre.

I ranije sam apelovao da se razmisli o uspostavljanju Vijeća nacionalne sigurnosti BiH, kao savjetodavnog tijela Predsjedništva BiH, koje bi se upravo bavilo sigurnosnim kretanjima u svijetu, regionu i unutar BiH, ne izbjegavajući da prepozna sigurnosne izazove sa kojima se možemo ili ne možemo nositi. U skladu sa tim procjenama Vijeće bi predlagalo izvršnoj vlasti potrebne korake. Dok nemamo taj savjetodavni organ, Predsjedništvo BiH bi moglo organizirati, sa nadležnim organima izvršne vlasti i komisijama Parlamenta BiH razmatranje mogućnosti da i naša zemlja prati Evropu kad je u pitanju modernizacija oružanih i sigurnosnih snaga, po svim pitanjima: obučenosti kadra, strukture primjerene novim sadržajima hibridnog, sajber i konvencionalnog rata, i naravno kvalitetnim opremanjem postojećih i novih jedinica. 

Kad pogledamo novinske članke, elektronske medije i portale, možemo biti obmanuti čak i tačnim vijestima. Tako smo na primjer mogli pročitati da je modernizacija Oružanih snaga BiH u toku, dobili su 4 transportera, MUP entiteta Rs će vjerovatno dobiti rezervni sastav, a jedan kanton je nabavio helikopter i savremenije naoružanje. Svaka od ovih vijesti su tačne, ali nisu rezultat jedinstvene Sigurnosne politike ili strategije, niti procjene stvarnih sigurnosnih izazova. U četiri transportera stane vod, a šta ćemo sa ostalih 100 vodova, kao i koliko je to iskorak u modernizaciji OS BiH. Najava donošenja zakona o uspostavi rezervne policije manjeg BiH entiteta, izazvala je niz reakcija, od opravdanog pozivanja na poštivanje aneksa Sporazuma o miru u BiH, kojim se rezerva policije, uglavnom osposobljena za izvršavanje vojnih zadataka, ne može uspostaviti, do uzvraćanja tuk na utuk, formirat ćemo i mi(FMUP) rezervu.

Posebnu pažnju zaslužuje evropski trend uvođenja obaveznog služenja vojnog roka, Naši susjedi su odlučili da aktiviraju ranije privremeno suspendovanu obavezu služenja vojnog roka i već su definisali sadržaj dvomjesečne obuke, troškove i naknade onima koji dođu na odsluženje vojnog roka, kao i neke benefite. Komšije su sasvim blizu konačne odluke služenju vojnog roka u Srbiji, kojom bi se omogućilo ili obavezalo da vojni rok služe svi imaoci pasoša Srbije, dakle svi iz virtualnog Srpskog sveta. Eto opet problema za Bosnu i Hercegovinu. Po zakonima BiH ako se pridružite stranoj vojsci kršite odredbe Zakona i morate krivično odgovarati. Drugi izazov je činjenica da omogućavanjem vojne obuke Srba u rasejanju Srbija možda rješava problem popune svoje vojske, ali de facto stvara bazu za brzo uspostavljanje vojnih formacija na teritoriji drugih suverenih zemalja, a u slučaju BiH bazu za uspostavljanje vojnih formacija koje bi se mogle upotrijebiti u ostvarivanju separatističkih ciljeva i projekata. Nerado se uopšte pozivam na međunarodnu zajednicu, jer mislim da smo 30 godina poslije Dejtona odrasli, ali čini mi se da ima mjesta i potrebe da se garanti Opšteg okvirnog sporazuma o miru u BiH (nisu to Srbija i Hrvatska) pozabave sadržajem paralelnih veza bosanskohercegovačkih entiteta sa Hrvatskom i Srbijom.

Naime, mislim da u tim vezama ne bi trebalo biti sadržaja koji su u nadležnosti države BiH, kao što je recimo odbrana. Tako da na zajedničkim sastancima vlada entiteta sa vladama susjeda i komšija nema mjesta recimo za ministre odbrane iz Zagreba i Beograda ili Podgorice. O aktivnoj rezervi naših Oružanih snaga neću da se ponavljam. Ministar je u prilici da sa institucijama koje su tu da nam pomognu reformu odbrane(NATO Štab i EUFOR) redizajnira aktivnu rezervu, novom strukturom maknuti je iz jednoetničkih pješadijskih bataljona, a uspostaviti multietničke jedinice, primjerene potrebama i savremenim sigurnosnim izazovima, i iskustvima iz operacija podrške miru.

Na kraju da ne zaboravim, bio je NATO samit, odlučili su povećati ulaganja u odbranu i infrastrukturu koja odbranu i odvraćanje čini efikasnijim, i na tome već danas rade. Čak i Španija koja se izuzela iz te obaveze. Naš odbrambeni budžet je tri puta manji od do sada zahtijevanih 2%, a 5 puta manji od projektovanih 3,5%. U infrastrukturu čini se nismo ništa ni ulagali, a to je dodatnih 1,5% GDP. U procesu evropskih i euroatlantskih integracija smo dobrovoljno, pa vjerujem da znamo i šta nam je raditi – graditi političku volju. Tuk na utuk, nije rješenje.