Piše: Haris Imamović
Prije dva dana, na vijest da će se sastati čelnici SDA i HDZ-a, prvi čovjek NiP-a Elmedin Konaković se oglasio, upozorivši da se sprema “povratak na staro”, odnosno da bi, nakon idućih izbora, vlast u BiH mogli činiti SDA, HDZ i SNSD.
Ništa ne bi bilo čudno da Konaković, dok iznosi to upozorenje, nije i sam u koaliciji sa HDZ-om i SNSD-om. Cinik bi rekao da njegovo upozorenje treba shvatiti ozbiljno, te da niko ne bi sebe trebao dovesti u situaciju u koju je Konaković doveo sebe.
Istina, Konaković je “raskinuo” koaliciju sa SNSD-om, vodeći se ne toliko svojom koliko pameću predsjednice Naše stranke Sabine Ćudić. Ali i nakon toga, on svejednako zasjeda sa SNSD-ovim ministrima u Vijeću ministara i donosi odluke. Neki dan je čak podržao imenovanje SNSD-ovog čovjeka na mjesto zamjenika direktora SIPA-e.
Dakle, “raskid” koalicije sa SNSD-om osmišljen je tako da Trojka i dalje uživa plodove te koalicije, kroz sudjelovanje u državnoj vlasti (i imenovanje svojih kadrova na direktorske i druge pozicije); a istovremeno bi Konaković i Ćudić da više ne snose nikakvu odgovornost za sudjelovanje u vlasti sa SNSD-om. Vidimo, dakle, na djelu jedan prepoznatljiv spoj konformizma sa licemjerjem.
Formiranje naredne vlade strukturno drugačije
Čak i ako stavimo po strani odnose Trojke sa SNSD-om, ostaje pitanje odnosa Trojke sa HDZ-om. Dobri odnosi sa legitimnim predstavnicima Hrvata godinama su bili najveći politički kapital Trojke, a ponajviše samog Konakovića. Sjetimo se da se HDZ, zahvaljujući dvjema intervencijama visokog predstavnika Christiana Schmidta, našao u situaciji gdje bez ustavnopravne prinude bira s kime će formirati vlast, te je, u dosluhu sa bivšim američkim ambasadorom Michaelom Murphyjem, umjesto SDA i DF izabrao Trojku.
Da Schmidt nije suspendirao Ustav FBiH na jedan dan, u aprilu 2023, HDZ ne bi mogao birati, već bi vlast morao formirati s onime ko ima kvalificiranu većinu u Klubu Bošnjaka (a to je bila koalicija predvođena SDA).
Nakon što je Trumpova administracija, na nedavnoj sjednici Vijeća sigurnosti, de facto stavila moratorij na korištenje bonskih ovlasti i pozvala na dijalog predstavnika konstitutivnih naroda https://usun.usmission.gov/explanation-of-vote-following-the-adoption-of-a-un-security-council-resolution-on-the-situation-in-bosnia-and-herzegovina/ , Schmidt se ne bi trebao uplitati u formiranje naredne vlasti u Federaciji kao ranije.
To znači da ako SDA, i nakon idućih izbora bude ponovo imala 14 delegata u Klubu Bošnjaka (koliko trenutno ima sa DF-om i SBiH-om), ući će sigurno u Vladu Federacije, po osnovu izbornog rezultata. Neće joj biti potrebna milost HDZ-a, kao što je bila potrebna Trojki, koja nije imala čak ni 11 ruku u Klubu Bošnjaka da predloži potpredsjednika FBiH iz reda Bošnjaka, a kamoli 14 ruku koje bi je činile neizbježnom u uspostavi vlasti.
Također, ako bi Trojka, nakon idućih izbora, imala 14 delegata u Klubu Bošnjaka, onda bi ušla u Vladu Federacije, po osnovu izbornog rezultata i nužnosti koja proističe iz amandmana CXXXI na Ustav FBiH, a ne više po milosti HDZ-a.
U tom pogledu, formiranje naredne vlade bi bilo strukturno drugačije od scenarija iz aprila 2023, kada je Trojka ušla u vladu, na ponižavajući način: bez podrške u Klubu Bošnjaka i oslanjajući se isključivo na naklonost HDZ-a (i Schmidta). Upravo se taj “koalicioni kapacitet”, u odsustvu podrške u Klubu Bošnjaka, pokazao kao osnovni politički kapital Trojke.
Istina, Čović se kasnije “pokajao” što je formirao vlast sa, njegovim rječnik kazano, nelegitimnim predstavnicima Bošnjaka. Ali svejedno ostaje činjenica da je uveo Konakovića i društvo u Vladu FBiH. Oni su još uvijek tu, zahvaljujući njemu.
Zato djeluje komično, kada lider NiP-a, koji je na taj način ušao u vlast, sebe predstavlja kao trn u Čovićevom oku. Konaković nikada nije imao kapacitet da bude trn u Čovićevom oku. Ni prije tri godine, ni sada.
Ustav Federacije i bošnjačko-hrvatski odnosi
