Smatra da dolazi do preplaćivanja da bi se nagradili podobni, odnosno da bi se poslovi namjestili firmama koje će imati prekomjernu zaradu.
Uprkos 18 milijardi maraka koje su od 2006. godine do danas uplatili u javne budžete, što kroz akcize, što kroz putarine na gorivo, vozači u BiH svakodnevno nailaze na zapuštene cestovne pojaseve, neuređene odvode, rupe na cestama i nekažnjeno odlaganje otpada uz saobraćajnice.
Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u Transparency International u BiH za Vijesti.ba objašnjava da su sve vrste cesta koje se financiraju na ovaj način u lošem stanju, jer se novac ne usmjerava zakonski.
Smatra da dolazi do preplaćivanja da bi se nagradili podobni, odnosno da bi se poslovi namjestili firmama koje će imati prekomjernu zaradu.
"Ne osjetimo tu korist, to je zapravo samo način za izvlačenje javnog novca kroz putnička preduzeća, pogotovo u nekom predizbornom periodu", objašnjava Ožegović u razgovoru za Vijesti.ba.
Pojašnjava i zašto nadzor nad magistralnim cestama, koji bi trebao biti svakodnevan, u praksi očigledno ne funkcioniše te kako je moguće ne ispunjavati tu zakonsku obavezu.
"Zato što se prema izvođačima ne povlače garancije koje moraju dostaviti, odnosno, oni se ne sankcioniraju za nekvalitetno i nepravovremeno izvršavanje svojih obaveza. Javna preduzeća koja su njima dodijelili te poslove ne prisiljavaju ih na da budu ažurni u izvršavanju svojih obaveza", ističe Ožegović.
Politog CCI-ja Adis Arapović za Vijesti.ba slaže se da su nam ceste u vrlo lošem, zapuštenom i stanju opasnom po život i zdravlje učesnika u saobraćaju i onih pored.
“Naprosto višak javne administracije, višak korupcije, manjak znanja i truda dovede do ovog rezultata koji mi imamo u svakom njenom životu", ističe.
On naglašava i kako su pravosudni aparat, blage kazne i kapilarna korupcija doveli do toga da je i taj dio sistema ustvari uvučen u tu koruptivnu hobotnicu i da je vrlo teško biti pošten inspektor, a da vas to u nekom trenutku ne "zaboli", jer je cjelokupni sistem podešen tako da odgovara prvom, naravno, krupnom kapitalu, a onda onima koji donose odluke.
Kada je riječ o firmama koje ne održavaju puteve prema ugovoru, Arapović ističe kako se ne sjeća da je ikad ikome raskinuto ili trajno zabranjeno učešće o javnim tenderima zato što ne isporučuje javnost u kojoj je potpisan.
"Uvijek postoji nekako opravdanje, prolongiranje, aneksije, adendumi da se opere ono što je bilo prethodno zapravljano. Dakle, to je čitav jedan aparat koji podrazumijeva desetine institucija, hiljade ljudi koji će raditi na pravi način, odgovorni zakonu i to svoj posao, ako ga ne rade, zbog koga budu kažnjeni", dodaje.
Arapović ističe da su, nažalost, ljudi "osuđeni sami na sebe".
"Dakle, ljudi koji pretrpe štetu materijalnu, zdravstvenu i nadaj Bože sa tragičnim ishodom, vrlo je mali broj slučajeva i vrlo je mali prostor da za to bude odgovoran neko jer nije održavao cestu", ističe.
S obzirom na ozbiljnost sumnji u sistemsko izvlačenje javnog novca i izostanak odgovornosti, jasno je da ovo više nije samo pitanje lošeg upravljanja, već potencijalne krivične odgovornosti. Vrijeme je da se uključe nadležni tužilački organi i otvore istrage kako bi se utvrdila puna istina i sankcionisali odgovorni.
