Destabilizacija države, negiranje genocida i drugih zločina bili su dovoljni da im pojedinci odaju poštu.
U povodu Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na podatke Centralne evidencije spomenika (CES) čiji je tvorac. Ova baza podataka obuhvata informacije o više od 3.500 spomen-obilježja posvećenih ratnim stradanjima '90-ih na području Jugoslavije, a koji su izgrađeni u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.
Iako se možda na prvi pogled čini bezazlenom temom i ne toliko vrijednom pažnje, memorijalizacija i komemorativne prakse u Bosni i Hercegovini su mnogo više od toga. Spomenici su prilika iskazivanja pijeteta „svojim“ žrtvama i način da se pokaže društvu kako smo „mi“ stradali najviše. Političke strukture ih koriste u svrhu manipulacije biračkih tijela dok struka i drugi saučesnici nastoje vršiti reviziju prošlosti i stvarati nove narative zanemarujući ili negirajući sudski utvrđene činjenice. Ovakva situacija je dobrim dijelom omogućena zbog nepostojanja ili manjkavosti postojeće zakonske regulative. Poznato je da u BiH ne postoji nacionalni zakon kojim bi se regulisalo podizanje memorijala. Na nižim nivoima državne strukture postoje određene regulative. U Rs-u Zakon o spomenicima i spomen-obilježjima oslobodilačkim ratovima, te u Brčkom Zakon o simbolima Brčko distrikta BiH. Na području Federacije BiH ne postoji nikakvo zakonsko rješenje koje bi tretiralo izgradnju spomenika. Takođe, unutar Zakona o nestalim osoba BiH nalazi se pravilnik O obilježavanju mjesta iskopavanja i ukopa nestalih osoba.
UDIK je prošlog mjeseca objavio novu publikaciju naziva „Dejtonska Bosna i Hercegovina: Tri decenije krhkog mira“ koja donosi kratko sumiranje društveno-političke situacije u našoj zemlji tokom prethodne tri decenije. Kako danas vidimo tridesetogodišnji period tranzicije, koliko smo napredovali a koliko nazadovali, te koliko su komemorativne prakse danas politizirane neka su od pitanja o kojima se raspravlja u ovoj knjizi. Poseban dio knjige odnosi se na memorijalizaciju stranih državljana u BiH, odnosno onih koji su svojim pozivima, učešćem u mirovnim misijama ili na bilo koji drugi način doprinijeli stabilnosti Bosne i Hercegovine. Mnogi su od njih na tom putu dali svoje živote. No, bilo je i onih koji su svojim djelovanjem činili suprotno. Destabilizacija države, negiranje genocida i drugih zločina bili su dovoljni da im pojedinci odaju poštu.
Spomenici podignuti stranim državljanima u Bosni i Hercegovini ne zauzimaju značajniju pozornost javnosti, pa ni civilnog društva. Prema istraživanju UDIK-a iz 2016. mapirano je manje od jedan odsto spomenika 1992-1995. posvećenih stranim državljanima. Obzirom na kontinuiranu izgradnju spomenika neminovno je da je deset godina kasnije taj broj u porastu. Prema trenutnim nalazima Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije, spomenici su uglavnom posvećeni vojnicima koji su djelovali u BiH tokom rata ili su bili dio poslijeratnih misija. U brojnosti memorijala prednjači sarajevska regija. Spomen-pločama i nazivima ulica posebno se odaje počast novinarima, mirotvorcima i humanitarcima.
Spomen-obilježja nisu posvećena isključivo onima koji su stradali u Bosni i Hercegovini. Neki memorijali odaju počast onima koji su do kraja života ostali vezani za našu zemlju. Jedan od takvih je i američki novinar Kurt Schork koji je prvi podijelio priču o ubistvu Boška Brkića i Admire Ismić. Sarajevo se ratnim novinarima odužilo spomen-pločom u Titovoj ulici. Slovenački novinar Ivo Štandeker dobio je spomen-ploču u naselju Dobrinja. U Mostaru se nalazi spomen-ploča uposlenicima RAI-a poginulim januara 1994. Ovaj grad se odužio i Collette Michelle Webster, prvoj američkoj žrtvi rata u Bosni i Hercegovini. Ona je imala samo 27 godina kada je došla u Mostar da pomogne ratno ugroženom stanovništvu. Preminula je septembra 1993. kada je granata pogodila prostoriju u kojoj se nalazila.
Najviše spomenika posvećenih stranim vojnicima nalazi se u Sarajevu. Dva podignuta francuskim borcima nalaze se u općini Centar. U sjećanje na dvojicu francuskih vojnika poginulih „za Francusku i mir u Bosni i Hercegovini“ podignut je spomenik u naselju Dobrinja u blizini Osnovne škole „Osman Nuri Hadžić“. U Memorijalnom parku kampa Butmir nalaze se i spomenici brojnih kontingenata, kao što su američki, njemački, rumunski i španski. U Višegradu se na uzvišenju Stari grad nalazi krst postavljen 2017. u znak sjećanja na Ruse poginule u redovima Vojske Republike Srpske. U istom je gradu 2011. podignut spomenik ruskim dobrovoljcima koji se nalazi u vojničkom groblju Megdan. Boračka organizacija Istočno Novo Sarajevo je u maju 2025. postavila spomenik posvećen borcima naselja: Vraca, Grbavice i Kovačića. Na jednoj od ploča uklesana su imena ruskih vojnika. Na vojničkom groblju u Miljevićima se nalazi veliki bijeli krst na kojem je upisano: „Srpskim i ruskim ratnicima braniocima Srpskog Sarajeva“.
U spomeničkoj kulturi BiH neizostavni su i memorijali posvećeni stranim diplomatama, ratnim i poslijeratnim. U sarajevskoj općini Centar, na šetnici kod parka „Kemal Monteno“, 2020. godine postavljene su biste čiji je autor akademski kipar Enes Sivac. Radi se o spomen-obilježjima posvećenim Aloisu Mocku, Madeleine Albright, Mahathiru bin Mohamadu, Paddyu Ashdownu i Tadeuszu Mazowieckom. Na Igmanu je 2001. instaliran spomenik američkim diplomatama i francuskom vojniku UNPROFOR-a koji su poginuli avgusta 1995. u pokušaju da stignu do Sarajeva radi okončanja rata. U Istočnom Sarajevu je 2017. postavljena spomen-ploča posvećena Vitaliju Čurkinu koja je prošle godine zamijenjena bistom. Čurkin je došao u fokus javnosti kada je 2015. godine kao ruski predstavnik pri UN-u uložio veto čime je spriječio usvajanje rezolucije o Srebrenici.
Neminovno je da su spomenici posvećeni stranim državljanima još jedan segment u ionako složenoj memorijalizaciji u Bosni i Hercegovini. Bilo kao pozitivni ili negativni primjeri, monumenti su dio društva, svakodnevno stoje na mjestima kojim hodimo, ukazuju na davna ili ne tako davna vremena, ličnosti i događaje. Slagali se mi ili ne oko njihovog postojanja, ne možemo da ih ignorišemo. Barem ne bismo trebali ignorisati one koji su podignuti u pomen na časne ljude koji su svojim djelovanjem štitili naše društvo i pomogli u izgradnji naše zemlje. Novinari, humanitarci, mirotvorci i svi drugi koji su doprinijeli da Bosna i Hercegovina već trideset godina živi u miru.
(Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.)
