"Čovjek koji to radi ne može biti domaćin komemoracije za žrtve Holokausta. Čovjek koji to radi ne može biti partner u borbi protiv negiranja. Jer negiranje genocida nije selektivno, i borba protiv njega ne može biti selektivna".
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić oglasio se na društvenim mrežama.
On je već danima u intentzivnoj kampanji da osujeti najavljeni dolazak specijalnog Trumpovog izaslanika u Banju Luku i njegov susret s Dodikom.
Suljagićeve stavove prenosimo u cjelosti:
"Država se ne brani galamom na jeziku koji samo mi razumijemo. Ne brani se saopštenjima za medije koja niko ne čita, ni emotivnim apelima koji se izgube u halabuci društvenih mreža. Država se brani radom, strpljenjem i, iznad svega, poštovanjem vlastitih institucija. Kada institucije funkcionišu, kada ih koristimo onako kako su zamišljene, tada pokazujemo da smo ozbiljni. Tada pokazujemo da postoji nešto što se ne može kupiti, zastrašiti ni ignorisati.
Danas sam, u kapacitetu direktora Memorijalnog centra Srebrenica, putem Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i zvaničnih diplomatskih kanala, uputio pismo Yehudi Kaplounu, specijalnom izaslaniku Sjedinjenih Američkih Država za praćenje i borbu protiv antisemitizma.
Razlog je jasan. Postoje izvještaji da Kaploun planira javno pojavljivanje s Miloradom Dodikom na komemoraciji žrtava logora Jasenovac. Sjećanje na žrtve Holokausta i jasenovačkog logora nosi za mene duboko lično i profesionalno značenje. Veza između bošnjačke i jevrejske zajednice, izgrađena na zajedničkom iskustvu progona, genocida i borbe za pamćenje, nešto je čemu sam posvetio značajan dio svog javnog i privatnog života, često uz visoku ličnu cijenu. Upravo zato ne mogu šutjeti.
Tražio sam od izaslanika Kaplouna da preispita svako javno pojavljivanje uz Milorada Dodika. Razlozi su dokumentovani i nepobitni. Dodik godinama sistematski negira genocid u Srebrenici. Nije to stvar interpretacije, nije to politička razlika u nijansama, nije to nešto o čemu se može razgovarati kao o legitimnom stavu. Radi se o čovjeku koji je posmrtne ostatke naših ubijenih, koje su porodice godinama tražile po masovnim grobnicama, javno nazvao "životinjskim kostima". To nije retorika. To je napad na žive, na preživjele, na majke koje su čekale decenije da pokopaju svoju djecu.
Čovjek koji to radi ne može biti domaćin komemoracije za žrtve Holokausta. Čovjek koji to radi ne može biti partner u borbi protiv negiranja. Jer negiranje genocida nije selektivno, i borba protiv njega ne može biti selektivna.
Memorijalni centar Srebrenica nije nevladina organizacija. Nije privatna inicijativa, nije projekat jedne stranke, jedne zajednice ili jednog čovjeka. To je državna institucija Bosne i Hercegovine, osnovana zakonom, finansirana iz budžeta ove države, koja djeluje u ime svih njenih građana. Kada direktor Memorijalnog centra piše pismo i šalje ga diplomatskim kanalima, to nije lični gest. To je država koja govori. To je Bosna i Hercegovina koja koristi svoje mehanizme, poštuje procedure i obraća se savezniku na jedini način koji zaslužuje ozbiljan odgovor.
Mnogi bi rekli: pošalji saopštenje, sazovi konferenciju za štampu, objavi na društvenim mrežama. I to ima svoje mjesto. Ali kada se obraćate specijalnom izaslaniku savezničke države u pitanju koje se tiče genocida, sjećanja i međunarodnog ugleda, onda moramo znati da mislimo to što govorimo. Jer to je jedina poruka koja se jasno čuje u važnim kancelarijama ozbiljnih zemalja.
Borimo se za istinu na svakom koraku. I to radimo onako kako se stvari zaista rade, kroz institucije, procedurama, s dokumentacijom u ruci i s jasnom porukom: negiranje genocida nema alibi, bez obzira na to ko ga pokriva. Imamo svoje prijatelje, saveznike, imamo ljude koji će čuti ovu poruku, koji će jasno shvatiti i pročitati ono što im pišemo.
