Zar predsjednik entiteta Rs trenutno nije imao važnijih tema za razgovor sa Grenelom od podjele Bosne i Hercegovine? Vlastita bezbjednost i budućnost, na primjer. Ne samo politička.
Osuđeni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Rs Milorad Dodik sastao na crnogorskom primorju sa bivšim američkim specijalnim izaslanikom za Balkan Richardom Grenelom, javili su podgorički mediji, prenose Vijesti.ba
Pored predsjednika Upravnog odbora Kenedi centra i neformalnog posrednika poslovnih interesa porodice Donalda Trampa u Srbiji i Albaniji, sastanku sa Dodikom u Herceg Novom prisustvovala je i neimenovana predstavnica Republikanske stranke u američkom Kongresu. Ko je organizovao pomenututi sastanak i što je predsjednik entiteta Rs tražio od jednog od najaktivnijih lobista predsjednika Srbije Aleksandra Vučića ostaje da se vidi.
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko vjeruje da Milorad Dodik na sve načine pokušava da spasi vlastitu “političku kožu”, te da koliko-toliko kontroliše po njega nepopravljivu političku štetu.
“Sa druge strane, ne samo Beograd, nego i oni koji podržavaju režim u Srbiji, ideju “srpskog sveta” i podjelu Bosne i Hercegovine, često citiraju ono što je predstavnik Stejt Departmenta izgovorio tokom nedavnog obilježavanja tri decenije Dejtonskog sporazuma. Naime, američki zvaničnik je tom prilikom rekao da taj dokument više nije rješenje i da bi trebalo tražiti novi konsenzualni dogovor unutar Bosne i Hercegovine. Ideju o bosanskohercegovačkom konsenzusu velikosrpski nacionalisti čitaju kao otvorenu mogućnost podjele Bosne i Hercegovine. Mislim da je Milorad Dodik na sastanak sa Richardom Grenelom otišao i sa idejom podjele BiH”, kaže Biserko za Vijesti.ba.
Prema njenim riječima, izjave i evropskih i američkih zvaničnika upravo su suprotne: Zapad, naime, Srbiju konstantno pritiska i primorava je da se drži Dejtonskog sporazuma, te da se angažuje na stabilizaciji Bosne i Hercegovine.
“Beograd ne može očekivati popuštanje u tom smislu, bez obzira na, kako to Vučićev režim voli da predstavi, uticajni lobi koji Srbija ima u SAD. Ne vidim da je bilo ko u ovom momentu spreman na to da mijenja status quo na Balkanu; tim prije što sam Balkan odavno nije u centru pažnje ne samo Zapada, nego i bilo koga u svijetu. Naročito ako uzmemo u obzir brojna otvorena žarišta i oko Evrope i na drugim lokacijama. Zapad interesuje bezbjednost Balkana i ključne poruke predstavnika i Amerike i EU upućene Beogradu odnose se prije svega na bezbjednost i stabilizaciju Bosne i Hercegovine”, kaže Biserko.
Zar predsjednik entiteta Rs trenutno nije imao važnijih tema za razgovor sa Grenelom od podjele Bosne i Hercegovine? Vlastita bezbjednost i budućnost, na primjer. Ne samo politička.
BISERKO: Naravno da je pitanje njegove bezbjednosti morala biti ključna tema. Međutim, Dodik je pod sankcijama SAD, koje nisu ukinute i ne vjerujem da Grenel ima moć da nešto promijeni u tom smislu. Dodik će vjerovatno sebi kupiti slobodu u BiH, ali je jasno da se njegova politička karijera neumitno bliži kraju. Ovo što gledamo epilog je jedne promašene politike, što ne znači da će se Dodik povući odmah sutra. Neće. To će trajati.
Dodikova politička sudbina direktno je povezana sa režimom u Beogradu. U tom se smislu može reći da je i politička karijera Aleksandra Vučića za zalasku. Naravno, ni taj kraj nećemo vidjeti sutra, ali mi na Balkanu smo navikli da slični procesi dugo traju. Posebno ako uzmemo u obzir dosta komplikovane političke prilike i u Bosni i Hercegovini i u samoj Srbiji.
Sa druge strane, Dodikov politički status odavno je vezan za pokušaj secesije u Bosni i Hercegovini: svih prethodnih godina, bila je to njegova glavna misija. Zato mislim da je i ta Dodikova opsesija morala biti tema njegovog razgovora sa Grenelom.
Gradonačelnik Banje Luke kaže da neće učestvovati na vanrednim izborima, Srpska demokratska stranka takođe. Koliko BIA utiče na političke prilike u regionu?
BISERKO: BIA je imala ključnu ulogu u obezbjeđivanju politike Beograda u regionu. Pogledajte Crnu Goru, na primjer. To su provjereni mehanizmi i kanali pomoću kojih Beograd kontroliše i destabilizuje politički život u susjednim državama. Ova destrukcija dugo traje, ali sada polako počinje proces distanciranja unutar samih institucij.
Kojih institucija?
BISERKO: Vučić gubi legitimitet i pojedine institucije na koje je do juče računao ili se već jasno distanciraju od njega ili je taj unutarinstitucionalni proces započeo. I strukture bliske Vučiću kreću istim putem. Bez obzira na političke biografije nekih od njih, otvaraju se pitanja dosadašnje dominantne uloge Aleksandra Vučića kao arbitra za sve. Primjer je Tužilaštvo, što je ključno za period koji je pred nama: upravo će Tužilaštvo biti institucija koja će uspostaviti novi pravni sistem i obezbijediti vladavinu prava.
Sličan proces odavno je vidljiv u entitetu RS. Tamošnja opozicija nije pokazivala naročitu želju da se žrtvuje za Dodika i nisam sigurna da će njihove buduće reakcije, uprkos pritiscima Beograda, ići u prilog bivšem entitetskom predsjedniku. Sa druge strane, manji bosanskohercegovački entitet je pred kolapsom i, da nema Srbije i finansijske pomoći Beograda, teško da bi ekonomski opstao. To je jedan od razloga zašto vlast, baš kao i opozicija u entitetu Rs, ne donosi autonomno bilo kakve političke odluke. Te su strukture dugo pod direktnom kontrolom Beograda i Moskve. Doduše, Rusija je sve više zaokupljena svojim problemima i mogućnošću postizanja dogovora sa Donaldom Trumpom, pa Bosna i Hercegovina i Srbija u ovom momentu nisu njen prioritet.
Ako Vučiću klizi vlast iz ruku, ako mu institucije otkazuju poslušnost, može li on u ovom momentu odigrati još jedan krug sa Zapadom i, u zamjenu za podršku, ponudi im Dodika i litijum?
BISERKO: Bez obzira na nedavno odluku Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srbije da ne prizna odluku suda Bosne i Hercegovine, sudeći bar po njegovim postupcima, nisam sigurna da će Vučić baš ginuti u odbrani Milorada Dodika. Prije bih rekla da bi Dodik mogao biti jedan od žetona u njegovoj igri sa Zapadom. Jer Vučić se sada prvenstveno bori za svoju, ne za poziciju Milorada Dodika. Isto važi za Dodika: i on bije bitku prvenstveno za sebe.
Za Vučića bi u ovoj situaciji bilo najracionalnije da preda ono što se od njega očekivalo svih ovih godina, a što do sada, izgubivši ogromno vrijeme i Srbije i regiona, još nije uradio. To bi mogao biti jedini racionalan potez. Ako je dovoljno razborit, ako razumije proces koji je očito krenuo i koji je nezaustavljiv, Vučić će naći način da sebi olakša nadolazeći politički kraj.
Na koje konkretno poteze mislite? Da proda Dodika?
BISERKO: Vučić je već prodao Dodika, to je gotova stvar. Uostalom, čak i da je nešto pokušao u smislu Dodikove odbrane, Vučić ništa nije mogao. Na kraju, Dodik je otišao kod Grenela da traži pomoć, nije kod Vučića. Obojica se, kažem, sada bore za sebe, za svoje pozicije. Dodiku je to očito jasno.
Da, ali Grenel je lobista Aleksandra Vučića.
BISERKO: I, šta je postigao tim lobiranjem? Je li prošao Otvoreni Balkan? Da li se Vučić sreo sa Trampom? Je li nova američka administracija promijenila svoj generalni stav o Kosovu i o Bosni i Hercegovini? Nije. Ništa Grenel nije uspio.
To da je Vučić Dodika odavno pustio niz vodu jasno se vidi iz njegovog ponašanja. Vučićeve izjave i prijetnje upućene Bosni i Hercegovini i regionu su drugo: mora ih izgovarati zbog svog izbornog tijela. Tim prije što zna da se entitet Rs u Srbiji i dalje doživljava na način na koji je to davno definisao Dobrica Ćosić: kao jedini ozbiljni ratni plijen iz ratova devedesetih, od koga će Srbija, prirodno, najteže odustati. Vučić zna da srpsko javno mnjenje podrazumijeva da je Rs dio Srbije, zato javno brani Dodika.
Javnost vjeruje da je predsjednik Vučić zaštitnik Milorada Dodika?
BISERKO: Ne vjeruju svi u tu bajku. Dio srpske akademske nacionalističke zajednice, one koja je Vučića uvijek podržavala, a onda ga i sumnjičila zbog veza sa zapadnim međunarodnim faktorom koje je on sebi pokušao da obezbijedi, sada ga je napustio. To se najbolje vidjelo 28. juna, tokom protesta u Beogradu, kada je “srpski svet” zamenjen “srpskim integralizmom”, o kojem je govorio profesor Milo Lompar. Hoću da kažem da Vučić mora da vodi računa kako se izjašnjava o Dodiku upravo zbog javnosti u Srbiji, koja je vjeruje da je bosanskohercegovački entitet RS završena stvar. Uprkos tome, Vučić ne može dugo ostati na vlasti.
Zašto ne može?
BISERKO: Zato što će pravo stanje stvari pokazati prvi naredni izbori, koje Vučić neće moći da dobije. Naročito kada bude bio primoran da se javno odrekne Milorada Dodika. Nema te podrške Zapada koja će ga nakon toga održati na vlasti.
Trenutno, Vučić sa Zapadom može da trguje samo o dvije stvari: kupovanje još malo vremena i mirna tranzicija vlasti. Srpsko društvo je puklo i veliko je pitanje šta se sve može dogoditi u septembru. Građani teško žive, materijalna pozicija običnih ljudi veoma je teška, sve je na ivici… Vučić to nezadovoljstvo više nije u stanju da kontroliše. Izgubio je podršku, ostali su mu “lojalisti” - oni koji su zbog bliskosti sa njim materijalno veoma profitirali. Sve što može je da sebi obezbijedi miran proces tranzicije, da prihvati i Jensa Stoltenberga i sve što mu Zapad nudi kao pomoć da se postojeće društveno nezadovoljstvo politički kanališe.
Vučić je nedavno pomenuo bivšeg generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga, koji bi, nakon vanrednih izbora, navodno mogao biti posrednik između vlasti i opozicije. Mogu li režimi poput ovog predsjednika Vučića mirno predati vlast?
BISERKO: Iskustvo nam kaže da ne mogu. Međutim, uvijek postoji takva mogućnost, ili se bar nadam da je to moguće; posebno što je Srbija ipak umrežena sa Evropom, što je okruženo NATO-om, što ima visok stepen saradnje sa NATO, što postoje faktori koji mogu da budu od pomoći u mirnoj tranziciji. Nažalost, problem je i to što se u Srbiji još nije iskristalisala ličnost koja bi mogla biti politička alternativa Vučiću.
Zbog čega nije?
BISERKO: Prvo, Zapad je podržavao Vučića prije svega zato što je faktički predao Kosovo. Naravno, Vučić to negira zato što se s pravom plaši da bi ga zbog Kosova u Srbiji proglasili izdajnikom. Dio opozicije upravo to i radi. Drugo, prije tri-četiri godine, Vučić se trudio da sebe predstavi kao prozapadno orijentisanog političara, koji je napravio nekoliko važnih ustupaka Zapadu, zbog čega je podržavan sve do ruske agresije na Ukrajinu. Bez obzira na autoritarni način vladanja, na gušenje slobode medija, na hajke koji je vodio protiv opozicije, slobodnih medija i NVO, na konstantno miješanje u unutrašnja pitanja država regiona, Vučiću je polazilo za rukom da Zapadu zamaže oči, što takođe veoma loše govori o nesposobnosti i neangažovanosti Evrope u regionu. Tek je ruska agresija na Ukrajinu donekle osvijestila Zapad, pomogla mu da konačno razumije da je “srpski svet” lokalna verzija “ruskog sveta”; da je reijč o istom mehanizmu, istoj metodologiji. Drugim riječima, Evropa je tek 2022. počela da prepoznaje opasnost “srpskog sveta” po region, iako je taj projekat 2013. bio jasno definisan kao nacionalni. U međuvremenu, entitet Rs se u velikoj mjeri integrisao u “srpski svet”, osvojena je Crna Gora, u kojoj je Srpska pravoslavna crkva preuzela ključnu ulogu u političkom i društvenom životu. Nažalost, Zapad je dozvolio da se situacija u regionu ozbiljno pogorša i usložni, što počinje da bude i ozbiljan bezbjednosni problem.
Šta za to vrijeme radi politička alternativa u Srbiji? Vučića optužuje za izdaju Kosova i kritikuje ga nakon svakog dobrog političkog poteza koji je učinio. Takođe, opozicija je sebi dozvolila da se sa Vučićem takmiči u nacionalizmu; ni jedan njegov nacionalistički i velikodržavni potez u smislu destabilizacije susjednih zemalja nikada nije osudila; zazire da osudi rusku agresiju u Ukrajini i da podrži uvođenje sankcija Rusiji; ne odustaje od nacionalističkih narativa iz devedesetih… Sve su to greške usled kojih Zapad nije u stanju da prepozna jasnu političku alternativu Aleksandru Vučiću.
Prepoznajete li je Vi?
BISERKO: Prepoznajem. Svaki preokret, svaka promjena poput ove koju poslednjih devet mjeseci vode studenti iznjedri novog lidera. Mslim da je veoma važno to što ni u entitetu Rs ni u Srbiji ni jedan novi politički akter više neće imati koncentraciju moći kakvu su imali Dodik i Vučić. Pored toga, pitanje je kako će djelovati budući novi politički akteri, koliko će imati manevarskog prostora da ponude drugačiju politiku.
I u Srbiji i u entitetu Rs prevladava proruski narativ, što je posljedica medijske politike, koja se već deset godina nameće građanima i Srbije i Bosne i Hercegovine. Međutim, generacija mladih ljudi, oni koji su probudili društvo u Srbiji – zanemarite za trenutak kakve forme to ima – razbili su sve monopole, pa i onaj medijski. Proteklih devet mjeseci, u Srbiji je to odigralo veoma važnu, ako ne i ključnu ulogu. Mladi ljudi koji su na ulicama ne gledaju Vučićeve televizije, ne čitaju njegove tabloide; bave se sasvim drugačijim temama, informišu se na drugi način. Uglavnom putem društvenih mreža. Većinom su konzervativni, ali su i digitalni, pa je trenutno teško dati konačni sud o tome ko su i kakvi su. Ono što sigurno znamo je da se zalažu za vladavinu prava, što je, u postojećim okolnostima, ohrabrujuće i važno za demokratiju. Baš kao što mladi u Evropi imaju sve manje povjerenja u demokratiju, što kritikuju njene nedostatke i propuste koji otvaraju put populizmu i sl, njihovi vršnjaci u Srbiji i na Balkanu razmišljaju na sličan način. Ono što vidim djeluje dosta zanimljivo… Samo to da su razbili Vučićev medijski monopol i izveli svojevrsnu digitalnu revoluciju u ovako zanemarenom i zapuštenom društvu po mom je mišljenju veoma ohrabrujuće za Srbiju i za region.
