Jedna misija dominira mandatom Marka Ruttea kao generalnog sekretara NATO-a: spriječiti Donalda Trumpa da razori savez. Taj fokus bivšeg nizozemskog premijera sada ga dovodi u direktan sukob s evropskim prijestolnicama s kojima je godinama sarađivao, a posljedice se osjećaju i nakon što je uspio ublažiti Trumpove prijetnje aneksijom Grenlanda.
Napetosti su u punom obimu izbile u ponedjeljak u Evropskom parlamentu, gdje je Rutte otvoreno branio primat Sjedinjenih Američkih Država u savezu. „Ako neko ovdje misli da Evropska unija ili Evropa u cjelini mogu same sebe braniti bez SAD-a, neka nastavi sanjati. Ne mogu“, poručio je zastupnicima.
Reakcije su bile brze i oštre. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot odgovorio je na platformi X da Evropljani mogu i moraju preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost, naglašavajući da je to „evropski stub NATO-a“. Francuska europarlamentarka Nathalie Loiseau taj istup je nazvala sramotnim, ocjenjujući da NATO-u ne treba „Trumpov fanatik“, već ravnoteža između američkih i evropskih napora.
Španski zastupnik Nacho Sánchez Amor otišao je i korak dalje, pitajući Ruttea da li je ambasador SAD-a pri NATO-u ili generalni sekretar koji predstavlja savez i njegove članice. Razmjena je dodatno ogolila rastući rasjed unutar NATO-a: s jedne strane Rutteovo uvjerenje da je udovoljavanje Trumpu jedini način da se savez očuva, a s druge sve izraženiju zabrinutost u Evropi da takav pristup isprazni NATO iznutra.
Dok generalni sekretar nastoji zadržati Amerikance što bliže, time se produbljuje jaz s partnerima u Evropskoj uniji, gdje se sve češće govori o jačanju evropskih sigurnosnih struktura i čak o kontinentalnoj vojsci izvan NATO okvira. Sagovornici iz diplomatskih i vojnih krugova, s kojima je razgovarao POLITICO, opisuju Ruttea kao vještog kriznog menadžera koji je nedavno ostvario taktičku pobjedu u vezi s Grenlandom, ali uz cijenu pojačane evropske nelagode oko dugoročne budućnosti saveza.
