U Mostaru se već danima taloži priča koja više ne može stati u okvir administrativnog spora.
U svakom uređenom sistemu, kontinuitet upravljanja je strateško pitanje, a Mostar, prema svemu sudeći, tu lekciju ponovo uči na teži način.
U Mostaru se već danima taloži priča koja više ne može stati u okvir administrativnog spora. Ono što je počelo uobičajeni problem katastarskog upisa, preraslo je u političko-pravni slučaj sa potencijalno ozbiljnim posljedicama po upravljanje javnom imovinom, ali i povjerenje u institucije.
Gostovanje predsjednika Gradskog vijeća Mostara, Đanija Rahimića, u emisiji „Dobar dan BiH“ TV Hayat dodatno je ogolilo dubinu problema. Rahimić sugeriše da trenutna situacija nije nastala preko noći, nego kao rezultat dužeg institucionalnog zanemarivanja.
„To je jedna loša procedura koja traje već neko vrijeme. Dakle, odlaskom u penziju pojedinih rukovodioca službi, mi smo upozoravali gradonačelnika i tražili uspjenim putem više puta da se raspiše konkurs za ta upražnjena radna mjesta. Nažalost, nismo dobili pozitivan odgovor, nego zauzvrat je u stvari možda bio ovo i sve dio plana da se nakon odlaska u penziju jedne od ključnih službi, to je Služba za katastar, načelnik odjela u kojem se ta služba nalazi, u stvari preuzeo upravljanje tom službom i evo izvršio ovo upravo o čemu ste vi u uvodu pričali.“
Rahimić u svojoj izjavi ukazuje kako je odsustvo kadrovskih rješenja otvorilo prostor za donošenje odluka koje danas izazivaju ozbiljne sumnje. U svakom uređenom sistemu, kontinuitet upravljanja je strateško pitanje, a Mostar, prema svemu sudeći, tu lekciju ponovo uči na teži način.
Procedura ključni kamen spoticanja
Za Rahimića, suština problema nije u tome ko ima pravo na imovinu, već kako se to pravo pokušava formalizirati.
„Dakle, stumnjivim nekakvim procedurama prepisao, dakle upisao posjed jedne elektroprivrede umjesto druge. Tu ono što bi ja želio naglasiti jeste da sam odnos između dvije elektroprivrede nije stvar koju Grad Mostar treba da rješava, nego same elektroprivrede i njihov osnivač, odnosno vlasnih vlada federacije, gdje oni trebaju kroz diobu i diodbeni bilans da odluče šta kome pripada. Ono što je sporno nama u gradu Mostaru jeste da su procedure, sama procedura upisa prekršena grubim kršenjem zakona u upravnom postupku i upravo zato je upravna inspekcija djelovala.“
Time se jasno razdvaja pravna osnova od proceduralne zakonitosti. Čak i ako postoji osnov za vlasništvo, način na koji se do njega dolazi mora biti besprijekoran, u suprotnom, cijeli proces gubi legitimitet.
Državna imovina
Najosjetljiviji dio Rahimićevog izlaganja odnosi se na potencijalno raspolaganje državnom imovinom mimo zakonskih okvira.
„O Elektroprivredi BiH je u međuvremenu dostavljeno rješenje, oni su, koliko ja znam, izrazili žalbu drugostepenom organu i to će sada da ide svojim tokom. Međutim, ono što bih ja želio ovde da naglasim, što je još zabrinjavajuće, jeste da sve što smo do sada govorili radi se o katastru, međutim vlasništvo zemljišta jeste najvećim dijelom državno vlasništvo. Dakle, vi znate, i svi gledaoci, koliko se u posljednjem periodu govori o državnoj imovini, zabrani raspolaganja državnoj imovinom, e pa ovdje upravo je riječ o grubom kršenju zabrane raspolaganja državnom imovinom, gdje je i posjed, odnosno katastarski upis, jedan način raspolaganja državnom imovinom. I zato je danas zastupnik SDA, Šerif Špago, u državnom parlamentu obavijestio državnog pravobranioca također, da se i on uključi u ovaj upravni postupak i zaštiti državnu imovinu, jer je jedan veći dio, posebno jezera i priobalja, također upisan Elektroprivodu HZHB, a mi znamo da je po zakonima i ustavnim presudama vodno dobro pripada državi BiH i ne može se bez njene saglasnosti ništa na njemu raditi. Tako da je ovo jedan novi moment, ovo do sad nije bilo u javnosti, ova informacija i evo ja ovim putem pozivam državnog pravobranioca da zaštiti državnu imovinu koja je, znamo, prateklih mjeseci i godina bila u velikom interesovanju svih političkih objekata i naravno i međunarodne zajednice.“
Cijeli slučaj prevazilazi lokalni spor, Rahimić je pojasnio da se radi o pitanju državnog suvereniteta nad resursima. Upravo ta dimenzija daje cijeloj priči dodatnu težinu.
Pravna nesigurnost i blokada investicija
Rahimić posebno apostrofira posljedice koje ovakve odluke mogu imati na poslovni ambijent.
„Mislim da se ovdje malo brkaju pojmovi u smislu zakonitosti zahtjeva, odnosno ko je taj nekakav pravni sljednik, ko treba da nastavi koristiti te nekretnine. Ovdje nije to u pitanju, ovdje je u pitanju sama procedura. Dakle, vi ako proceduralno napravite grešku, nije bitno da li je vaš zahtjev opravdan, da li ste vi u pravu, ali procedura se mora ispoštovati.“
„Dakle, ne možete donositi jednostrane odluke bez uključivanja druge strane. To je osnovni princip zakona o upravnom postupku, jeste da saslušate i uključite sve zainteresovane strane. To u ovom slučaju nije urađeno, i pored nekih drugih proceduralnih grešaka je uticalo na konačni zaključak o nezakonitosti ovoga rješenja.“
