Prijedor opet vrijeđa žrtve: Pomoć osuđenim ratnim zločincima i bjeguncima od pravde

Gradska uprava Prijedora je odobrila isplatu novčane pomoći iz budžeta za bjegunca Iliju Zorića i Ljubišu Četića, koji su osuđeni za ratne zločine, otkriva Detektor.

Ove isplate odobrene su nakon što su Zorić i Četić pravosnažno osuđeni za učešće u zločinu u Zecovima.

Zorić, koji je u bjekstvu, i Četić su iz budžeta Grada Prijedora primili novčanu pomoć za stambeno zbrinjavanje članova porodica i liječenje roditelja, nakon što su pravosnažnom presudom Suda Bosne i Hercegovine osuđeni za ratne zločine počinjene u Zecovima 1992. godine.

Državni sud je Zorića osudio na 20 godina zatvora za učešće u ubistvima najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti u Zecovima, dok je Četić osuđen na pet godina zatvora zbog nečovječnog postupanja prema jednoj osobi.

Zorić se nalazi u bjekstvu od januara 2024. godine, a pomoć na njegovo ime iz prijedorskog budžeta isplaćena je 11 mjeseci kasnije, pokazalo je istraživanje.

Četić je 7. marta prošle godine počeo sa izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 20 godina, potvrđeno je za Detektor iz Suda BiH, a istog mjeseca mu je isplaćena i pomoć iz budžeta.

Dokumenti do kojih je Detektor došao pokazuju da je Gradska uprava Prijedora u protekle dvije godine u tri navrata odobrila isplatu novčane pomoći u iznosu nešto većem od 1.000 maraka za Četića, i to radi liječenja roditelja.

Četiću je pomoć isplaćena u julu i augustu 2024. i martu 2025. godine, kada je u odnosu na njega već bila donesena pravosnažna presuda.

Novčana pomoć u iznosu od 2.000 maraka Iliji Zoriću je isplaćena u decembru 2024. godine, pet mjeseci nakon što je pravosnažno osuđen zbog ratnog zločina.

Pomoć je isplaćena u okviru javnog poziva za stambeno zbrinjavanje članova porodica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida i boraca, navodi se u odgovoru za Detektor koji je potpisao Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora.

Javor nije odgovorio na pozive, poruke i upite Detektora.

Fikret Bačić, koji i danas traga za posmrtnim ostacima supruge i djece te više od 20 drugih članova porodice ubijenih tog dana u Zecovima, ogorčen je odlukom grada u kojem živi da pomaže ratne zločince, posebno one u bjekstvu.

“Oni nisu za njih zločinci, nego heroji, zaštićena kategorija”, rekao je Bačić.

Gradonačelnik posjećivao Zorića

Gradska uprava Prijedora je Detektoru nakon zahtjeva za informacije od javnog značaja dostavila dokumente koji potvrđuju isplate iz budžeta za Zorića. U jednom dokumentu se navodi predračun za izradu krovne konstrukcije, a u drugom kućna lista, kojom njegova supruga potvrđuje da žive zajedno u domaćinstvu.

U jednom od njih se navodi da je rješenje dostavljeno imenovanom Iliji Zoriću. Sami dokumenti ne sadrže potpise nikoga iz porodice Zorić.

Kako pokazuje snimak koji je Detektoru dostavljen iz Suda BiH, Zorić i Četić nisu bili prisutni na izricanju prvostepene presude. S njima su osuđeni i Dušan Milunić na 12 godina, Zoran Stojnić na osam i Zoran Milunić na 14 godina zatvora.

Gradonačelnik Prijedora Javor je prije nešto manje od tri godine posjetio Zorića na imanju u Rasavcima i najavio novčanu pomoć zbog uginulih krava. U saopštenju s tog događaja, objavljenom na zvaničnoj internet stranici Grada Prijedora, ne spominje se da se u tom trenutku Zoriću sudilo za ratne zločine.

Advokatica Sabina Mehić za Detektor podsjeća na odredbe Krivičnog zakona BiH, prema kojima ako osoba dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik, privilegiju i slično licu osuđenom pravosnažnom presudom za ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.

“Prema mom tumačenju odredbi, gradonačelnik može odgovarati zbog finansijske pomoći osuđenim ratnim zločincima”, pojašnjava Mehić, koja smatra da može odgovarati i ono lice koje je potpisalo odluku o finansiranju.

Adrijana Hanušić Bećirović, ekspertica tranzicijske pravde, za Detektor kaže da, iako u BiH ne postoji izričit propis koji bi zabranjivao dodjeljivanje novčane pomoći osobama pravosnažno osuđenim za ratne zločine, to ne opravdava takvo postupanje.

“Nakon što je Sud usvojio pravosnažnu presudu s ciljem ispunjenja svrhe kažnjavanja, finansijska podrška od strane lokalne zajednice tom istom licu ugrožava sve ciljeve koji se nastoje postići adekvatnom kaznom”, ocijenila je.

Zločinac boravio kući

Detektor je, od izvora iz pravosuđa i istražnih organa, došao do informacija da osuđeni Zorić povremeno boravi u porodičnoj kući u Rasavcima kod Prijedora. Dejan Bogdanović, njegov branilac u ovome predmetu, kaže kako nema komunikacije s osuđenim.

“Sud raspiše potjernicu i time se završava. Ja ne mogu više tu da postupam. Jer s pravosnažnosti presude prestaje rješenje Suda kojim sam postavljen za branioca”, rekao je Bogdanović u telefonskom razgovoru novinarima.

Isti izvor Detektora iz pravosuđa i istražnih organa naveo je i da su policijske agencije u BiH vršile provjere za osuđenog Zorića i ustanovile da on nije prelazio regularne granične prelaze. Detektor te navode nije mogao nezavisno potvrditi, jer je iz SIPA-e rečeno da je potrebno obratiti se Tužilaštvu.

U pisanom odgovoru Granične policije BiH za Detektor navodi se da ta institucija nije u mogućnosti da pruži informacije o prelascima granica jer je riječ o ličnim podacima.

Iz Suda BiH su naveli da od objavljivanja međunarodne potjernice za Zorićem 30. januara 2024. ta institucija nije primila nove informacije o njemu.

Prema navodima istog Detektorovog izvora, Zorićeva supruga je putem “Pošte Srpske” poslala pismo s njegovim potpisom, navodno, u kojem on inkriminiše druge ljude da su izvršili zločin u Zecovima, što Detektor također nije mogao nezavisno potvrditi, jer je iz Ustavnog suda BiH novinarima potvrđeno da je Zorić podnio apelaciju na presudu, ali bez detalja o načinu slanja i potpisu na dokumentaciji.

Novinari su u decembru 2025. posjetili Rasavce i razgovarali sa Zorićevim komšijama, koji su tvrdili da ne znaju gdje se on nalazi.

“Nemojte raditi tu priču. Nisam zadovoljan vašim pisanjem”, kazao je ekipi Detektora tada Radovan Četić, jedan od optuženih u predmetu, koji je pravomoćno oslobođen optužbi.

Vrata porodične kuće Zorića, uz koju je farma, otvorio je njegov sin Stefan, koji je rekao da ne zna gdje se nalazi njegov otac, kao i da ga je zadnji put vidio prije dvije godine. Stefan je kazao da zna da mu je otac osuđen za ratni zločin, ali da ne zna razlog njegovog odlaska iz BiH.

“Ne znam gdje ga možete naći. Vi imate to napisano, pa kako god hoćete”, rekao je.

Hanušić Bećirović ocjenjuje i da finansijska pomoć osobi koja je u bjekstvu može, pod određenim okolnostima, predstavljati indirektno pomaganje izbjegavanja izvršenja kazne.

“Takvim postupanjem, društvena osuda se zamjenjuje društvenom podrškom, dok se preventivni efekt kažnjavanja zamjenjuje porukom ostalima da i lica koja su u toku rata ubila nedužne civile, žene i djecu, u određenom trenutku mogu očekivati podršku od strane javnih vlasti”, kaže ona.

Bježe od kulture sjećanja

Ljubiša Četić je, u svojstvu pripadnika Interventnog voda prijedorske policije, 2010. osuđen na 15 i po godina zatvora za učešće u ubistvima oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama na planini Vlašić izdvojenih iz konvoja koji je krenuo iz Prijedora prema Travniku. Četić je osuđen na osnovu sporazuma o priznanju krivice. On je 2024. osuđen na pet godina zatvora za zločin u Zecovima, nakon čega mu je kazna zatvora objedinjena na 20 godina.

U presudi Suda BiH je opisano kako je Zorić, kao pripadnik Rasavačke čete 6. bataljona 43. prijedorske brigade, 25. jula 1992. godine u zaseoku Gradina, selo Zecovi, s drugim pripadnicima vojno-policijskih snaga došao do kuće Hasana Bačića, znajući da se u toj kući nalaze samo žene i maloljetna djeca bošnjačke nacionalnosti, s namjerom da ih ubiju.

Kako se navodi, jedan od pripadnika vojno-policijskih snaga je viknuo: “Ima li koga u kući?”, na šta je iz kuće glasno odgovorila Šehrija Bačić: “Ovdje su samo žene i djeca.” Potom je taj vojnik ponovo viknuo: “Izlazite svi van!”

Sudsko vijeće je uvjerenje o krivici optuženog Zorića izvelo prvenstveno na osnovu iskaza svjedoka Zijada Bačića, koji je preživio masakr, a čiji iskaz je potkrijepljen i izjavama drugih svjedoka.


Ilija Zorić (zadnji u koloni) ispred zgrade Suda BiH.

“Svjedok je vidio i optuženog Iliju Zorića, koji je stajao na putu naslonjen uz ogradu, te je pokazao u sudnici način na koji je optuženi Ilija Zorić kritične prilike držao pušku. Bio je na udaljenosti nekih deset metara. Svi su izašli iz kuće. Svjedok je tražio svoju obuću, a svi ostali su stajali u grupi na dnu dvorišta, na kraju kuće, udaljeni otprilike osam metara.

U momentu dok je tražio svoje cipele te ih obukao, krenuo je prema grupi, a vojnik u maskirnoj uniformi i optuženi Ilija Zorić su počeli da pucaju iz automatskog naoružanja”, navodi se u presudi Suda BiH koja je postala pravosnažna.

Među ubijenim civilima su Minka Bačić i njeno dvoje djece – Nermin i Nermina, koji su imali 13, odnosno šest godina. Fikret Bačić i danas traga za posmrtnim ostacima članova svoje familije, koji su ubijeni tog dana u Zecovima. Činjenica da institucije Rs finansijski pomažu osuđene za ratne zločine ne čudi ga.

“Nije to neka novina, to je javna tajna, ‘normalna stvar’ što Gradska uprava njih finansira i pomaže u odlascima na suđenje”, istakao je Bačić za Detektor.

“Šta možemo očekivati od Gradske uprave, koja ne želi razgovarati s povratnicima na temu kulture sjećanja i prevazilaženja onog što se desilo. Mi kao povratnici nemamo nikakvu mogućnost da djelujemo. Imamo tri odbornika u skupštini koji ne mogu uticati na odluke”, dodao je.

Šute o posmrtnim ostacima ubijenih

Kada su se sva ta djeca i žene našli u grupi ispred kućnog podruma, navodi se u presudi, tada su u njih rafalnom paljbom zapucali optuženi Ilija Zorić i drugo lice, koje im je naredilo da izađu, usljed čega su svi pogođeni popadali na zemlju.

Kako se dalje objašnjava, onima koji nisu odmah usljed tih pogodaka lišeni života, prilazilo je jedno lice i pištoljem pucalo u njihova tijela, tako da su sva djeca i žene na kraju tog masakra lišeni života, a samo jedno petnaestogodišnje dijete se u tom metežu uspjelo sakriti u blizini kuće i na taj način preživjeti pokušaj ubistva.

Iz neposredne blizine je vidjelo navedeni masakr svojih najbližih rođaka, trpeći snažne duševne bolove usljed pretrpljenog straha izazvanog nemoćnim gledanjem učinjenog, navodi se u presudi Suda BiH.

Finansijska podrška pravosnažno osuđenim ratnim zločincima jeste moralno nedopustiva, kao i zabrinjavajuća s aspekta ugrožavanja procesa tranzicijske pravde i stvaranja atmosfere pogodne za pomirenje, navodi ekspertica Adrijana Hanušić Bećirović.

“Posebno problematična posljedica pružanja podrške ratnim zločincima jeste bol koja se na ovaj način nanosi porodicama nedužno ubijenih lica”, navodi ona.

U slučaju 29 lica ubijenih u dvorištu u Zecovima, uključujući žene i 15 djece od tri godine pa nadalje, podsjetila je Hanušić Bećirović, preživjeli članovi porodica su se vratili na svoja prijeratna mjesta prebivališta i još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima djece i žena.

“Razlog što ih ne mogu naći i dostojno sahraniti u skladu s vjerskim običajima jeste, između ostalog, nespremnost osuđenih lica, poput Zorića, da podijele informacije o tome gdje su sakrili njihova tijela nakon što su ih ubili”, zaključila je.