Na ovu presudu svi imaju pravo žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu.
Općinski sud u Sarajevu proglasio je krivim bivšeg generalnog sekretara SDA Amira Zukića zbog krivičnih djela trgovina uticajem, nezakonito posredovanje i primanje mita. Osuđen je na tri godine zatvora. Istovremeno, Općinski sud je oslobodio bivšeg potpredsjednika SDA Asima Sarajlića svih optužbi u ovom slučaju. Sud je utvrdio stranačko zapošljavanje u javnim preduzećima u korist SDA i BPS Sefer Halilović, objavio je portal Istraga.ba.
Osim Zukića, Sud je proglasio krivim i bivšeg izvršnog direktora Elektroprivrede BiH Eseda Džananovića, kao i Safeta Bibića, Senada Traku i Ramiza Karavdića. Džananović je osuđen na tri godine zatvora, Bibiću je izrečena kazna u trajanju od šest godina zatvora, dok je Senad Trako dobio godinu i po zatvora. Ramiz Karavdić je dobio dvije godine zatvora.
Oni su osuđeni zbog toga što su su tokom 2016. godine organizirali grupu koja se Oni su kao članovi grupe pronalazili osobe koje su spremne da daju novac za zaposlenje u Elektroprivredu BiH, nakon čega je Amir Zukić koristeći svoj utjecaj preko Eseda Džananovića realizirao nezakonita zapošljavanja u ovo preduzeće.
Tako je Sud, pored ostalog, Amira Zukića osudio je od aprila do avgusta 2016. godine organizovao grupu čiji su članovi na terenu tražili klijente, koji su, potom, zaposleni u javnim preduzećima. Samo sa optuženim Safetom Bibićem, inače tadašnjim uposlenikom Kliničkog centra Sarajevo, Zukić je razmijenio skoro dvije stotine SMS-ova, te niz telefonskih razgovora u kojima dogovara zapošljavanja u Elektroprivredi BiH, koristeći pritome termin “projekat”. Kao protuuslugu za zapošljavanje Zukić i njegovi saradnici zahtijevali su novčani iznos od 10 do 30 hiljada maraka, zavisno od stručne spreme i radnog mjesta.
Amir Zukić je, tako, u neformalnom razgovoru sa Esedom Džananovićem, članom Glavnog odbora SDA koji je tada obavljao funkciju izvršnog direktora u Elektroprivredi BiH, saznao da će u maju 2016. godine biti raspisan konkurs za više radnih mjesta u Elektrodistribuciji u Zenici. Nakon toga Zukić obavještava Safeta Bibića, koji potom zadužuje Senada i Nedžada Traku iz Visokog da na području Zeničko-dobojskog kantona traže klijente. Za posrednika u prikupljanju novca zadužen je poštar iz Banovića Ramiz Karavdić u čijem su rokovniku pronađene cijene radnih mjesta. Nakon toga, grupa uspostavlja kontakt sa Sejadom Keserovićem te mu daju upute “da samostalno ne poduzima druge radnje mimo Ramiza Karavdića”, te da može biti siguran u njega, jer nije prvi put da zapošljava za novac. Kao preduslov za zapošljavanje Sejadovog sina Ismeta Keserovića, osim novca, Zukić i ostali tražili su da im dostavi i potvrdu da je član SDA. Keserović je svoje radno mjesto namjeravao platiti 16 hiljada maraka, a policija je, prilikom primopredaje novca, uhapsila Ramiza Karavdića, a potom i ostale članove ove grupe. Po istom principu, osim Keserovića, ista grupa je zaposlila ili namjeravala da zaposli djevojke iz Bihaća, Merimu Avdić i Edinu Hairlahović. Bibić, Trake i ostali su pronašli klijentice, potom su podatke proslijedili Zukiću, koji je na kraju od Eseda Džananovića tražio da navedene osobe zaposli u Elektrodistribuciji Bihać.
Na ovu presudu svi imaju pravo žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu.
