Okupljanje u zajednice s kojima dijelimo minimum zajedničkih vrijednosti potrebne su svakom pojedincu kako bi njegov razvoj imao prirodan uspon.
PIše: Admir Lisica
Francuski historičar i istraživač geopolitičkih odnosa Emmanuel Todd u svojoj sjajnoj studiji Poraz Zapada ističe:
Pojedinac može biti sjajan samo u zajednici i kroz zajednicu. Kada je sam, prirodno je osuđen da se smanjuje.
Ova promišljanja Todda o pojedincu i zajednici možemo, i na osnovu vlastitog bošnjačkog iskustva, okarakterisati kao ispravna i važna u procesu spoznaje vlastite snage, koja je ništava ukoliko nema jasan smjer unutar zajednice.
Okupljanje u zajednice s kojima dijelimo minimum zajedničkih vrijednosti potrebne su svakom pojedincu kako bi njegov razvoj imao prirodan uspon. Svaka organizacija ili zajednica, kojoj pristupa određeni pojedinac, ima svoja pravila ponašanja i definiranu hijerarhiju, kao preduslov funkcioniranja.
Bošnjaci, kao narod koji se nalazi u svojevrsnom političkom sendviču unutar kojeg su obje strane poprilično tvrde te kao takve kreiraju pritisak na one u sredini, u ovom slučaju Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu, nemaju luksuz da potcjenjuju bilo kakav vid ukrupnjavanja, bilo da se radi o okupljanju regionalnih političara od strane neke think-thank organizacije, institucionalno vjersko djelovanje kroz Islamsku zajednicu Bošnjaka ili unutrašnje akademsko-političko okupljanje.
Često u javnosti, od strane različitih aktera, imamo priliku čuti propagiranje sveobuhvatnog bošnjačkog jedinstva, a kada se kreiraju određeni temelji za takvo nešto, uvijek se pronađu dežurni kritičari koji bi svojim začinima poboljšali finalni okus.
Jasno je da svaki javni rad treba biti podložan kritici, ali dobronamjernoj koja ima za cilj unapređenje i korekciju, a ne kreiranje štete. Jučerašnji skup bošnjačkih političkih i akademskih predstavnika ne treba dočekivati euforično i historijski jer, prema činjeničnom stanju, on to i nije. Historiji skup Bošnjaka bio je Bošnjački sabor u uslovima opsade Sarajeva i rata protiv Bosne i Hercegovine. S druge strane, skup je važan i ne smije se minimizirati, jer on predstavlja upravo onaj korak unapređenja pojedinačnih vizija u jednu zajedničku, a u cilju jačanja zajednice, u ovom slučaju bošnjačke.
Shodno potonjem, plediram stav da su okupljanja bitna, pogotovo kada inicijative i njihova realizacija potiče od strane kohezivnog elementa kakav je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Njena neutralnost i politička neopredjeljenost daje joj legitimitet da upravo ona bude ta koja ima snagu okupljanja suprotstavljenih strana.
Oni koji eventualno kritikuju namjere Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i njenu misiju brige o Bošnjacima morali bi se vratiti u prošlost, te shvatiti kakvu su ulogu imale neke druge zajednice među svojim narodima. Bez da ulazim u njihovo djelovanje, jasno je da mi je namjera istaći kako u tome da Islamska zajednica okuplja značajne pojedince među Bošnjacima nema ništa loše.
Naprotiv, poželjno je i potrebno u trenutku kada je bošnjačka politička pozicija u ozbiljnoj institucionalnoj krizi. Ono što trebamo imati na umu jeste da, uslijed ovakvih početnih procesa koji imaju za cilj okupljanje, nećemo uvijek biti zadovoljni slikom koja nam je prikazana, ali je jasno kako se za neki cilj moraju staviti postrani političke, ideološke ili metodološke razlike koje su suprotne našim uvjerenjima. Reklo bi se, pojednostavljenim riječnikom, to je viši cilj!
Zadatak onih koji su se jučer okupili jeste da u budućnosti imaju inicijativu i odgovor, kada to situacija iziskuje, te da se prema državi Bosni i Hercegovini Bošnjaci odnose kao prema reprezentaciji čiji je interes važniji od klupskog, u ovom slučaju stranačkog.
Ne mora se uvijek sve reći i objaviti, pa tako vjerujem da izjave koje su juče upućene nisu sve što okupljeni namjeravaju i žele raditi u budućnosti. Uvjeren sam da ovakva okupljanja u javnosti mogu izazvati pozitivan efekat, ali i da će ona imati smisla ukoliko poluče konkretne aktivnosti koje će doprinijeti reformiranju bošnjačkog načina djelovanja unutar Bosne i Hercegovine, ali i izvan nje, gdje se konačno mora promijeniti paradigma djelovanja kojoj je trenutna osnova pridobijanje pažnje na osnovu žrtve.
Stoga, zadatak pojedinaca jeste da, kroz vlasitito afirmiranje i djelovanje, u konačnici daju doprinos zajednici, što je jedan od preduslova za mijenjanje narativa i izgradnju pobjedničkog bošnjačkog mentaliteta koji je ofanzivan, a ne defanzivan.
