Ploče su zavijene u crno. Stravično dvostruko ubojstvo koje je ugasilo dva života, jednog šesnaestogodišnjeg dječaka učenika drugog razreda opće Gimnazije i dobričine Mitra Radulovića, koji se bavi sakupljanjem starog željeza i električnog otpada potreslo je dolinu Neretve. Njih je na podmukao i svirep način ubio Mitrov brat Milenko, Pločanima ali i policiji poznat po nasilničkom ponašanju prema vlastitom bratu i okolini, piše Slobodna Dalmacija.
U gradu su se od njega sklanjali, znali su da je problematičan ali nitko ni u najcrnjim slutnjama nije mogao ni sanjati da će uništiti dva ljudska života. Pomahnitali um skovao je pakleni plan ubiti vlastititog brata i na svirep način osvetiti se susjedu sa kojim je godinama imao razmirice - ubiti mu šesnaestogodišnjeg sina.
Pločani su znali da je Milenko u sukobu s obitelji ubijenog dječaka. Njihove razmirice stare su dosta godina još dok su svi živjeli u barakama kod vatrogasaca na ulazu u Ploče. Tako je često je uredovala policija jer je Milenko izazivao nered. Otac ubijenog dječaka čak je i zazidao prozor koji je gledao na Milenkov stan sve kako bi se ogradio od luđaka. Ali nije bilo pomoći svađe su se nastavljale pa je on odselio u novi stan na drugom kraju Ploča. Nažalost, pomahnitalog ubojice se očito nije mogao riješiti, i dalje mu je prijetio jer su oni bili dobri sa Mitrom, koji se također pokušao skloniti od nasilnog brata preselivši se u drugi stan.
Višegodišnje svađe kulminirale su stravičnim ubojstvo u petak ujutro nešto prije osam sati.
Milenko je najprije ubio brata Mitra na deponiji starog željeza, gdje je ovaj ostavljao sakupljeni otpad. Ispalio mu je u njega nekoliko hitaca. Kažu da ga je onako izmrcvarenog na podu dokrajčio metkom u glavu ispaljenim iz blizine. Usmrtio ga je puškom, pretpostavljaju sačmaricom.
Ostavivši mrtvog brata u lokvi krvi, Milenko se dao u svoj krvavi pohod. Iz industrijskog predgrađa krenuo je u grad tražeći dječaka. Znao je da svako jutro ide u školu u isto vrijeme.
Znao je njegovu rutu kretanja-između stambenih zgrada nedaleko od pločanske crkve u kvartu kojeg Pločani zovu Dedinje. Djeca kroz ta dvorišta u manjim ili većim skupinama idu u školu nekako im je tim neuobičajenim putem najbliže. Nesretni dječak je bio sam. Pomahnitali ubojica je parkirao svoj bijeli Yugo 45 nedaleko od mjesta gdje će usmrtiti dječaka. Neki su primijetili da nosi neku šarenu krpu ispod koje je virilo nešto kao neka cijev, no nikome nije padalo na pamet da je to puška koju je nevješto kamuflirao. U tom trenutku očito ga nije bilo briga za ništa, samo je na umu imao zločin kojega će u trenutku pomračenja uma izvršiti. Sačekao je nesretnog dječaka i u njega ispalio smrtonosni hitac. Upucao ga je u lijevu stranu glave a jedna postarija gospođa pod čijim se balkonom dogodilo ubojstvo kaže da je čula četiri hitca.
- Ništa me ne pitajte. Ne znam na kojem sam djelu zemlje. Ja jadna pomislila da netko slavi nije mi bilo na kraj pameti da netko nekoga ubija a još manje dijete od šesnaest godina. Ovdje djeca prolaze u školu uvijek se čuje neki žamor, ali ovaj put nisam čula ništa takvo-govori nam vidno uzrujana gospođa.
Ja sa šalicom kave izletila vani. Kad ono imaš šta i vidjeti. Dijete leži. A susjeda jedna govori "momak šta je momak šta je", ali on ne odgovara. Ja se primaknula on nepomično leži na podu. Krv mu ispod glave. Zatvorene mu oči. Mi oko njega a on u jednom trenutku otvori oči i to je bio kraj.
Dotrčala je jedna policajka ovdje susjeda iz kvarta, u tome došla i hitna ali pomoći nije bilo. Umro nam je pred očima - očajna je gospođa.
