"Sarajevo safari" je postao poznat svjetskoj javnosti nakon što je prije četiri godine objavljen istoimeni dokumentarni film slovenskog režisera Mirana Zupaniča.
Sadržaj knjige italijanskog novinara Ezija Gavazzenija "Vikend snajperisti (I cecchini del weekend)" je vrlo uznemirujući.
On u toj knjizi tvrdi da su imućni zapadnjaci tokom rata u Bosni i Hercegovini dolazili u Sarajevo pod opsadom.
Po dolasku u ovaj grad, snajperom bi ubijali civile iz ličnog zadovoljstva. Za to zadovoljstvo su, kako tvrdi Gavazzeni, plaćali srpskim snagama. Riječ je o onome što je svjetskoj javnosti poznato kao "Sarajevo safari".
"Sarajevo safari" je postao poznat svjetskoj javnosti nakon što je prije četiri godine objavljen istoimeni dokumentarni film slovenskog režisera Mirana Zupaniča.
Gavazzeni je svojom knjigom zabilježio svjedočenja mnogih onih za koje uvjerava da su učestvovali u "Safariju". Pozivajući se na ta svjedočanstva, piše da se najviše naplaćivalo za ubijanje djece i djevojaka. Ubice su kući nosile čahure različitih boja - plavu za ubijenog dječaka, ružičastu za ubijenu djevojčicu, crvenu ili žutu za ubijenu odraslu osobu.
Italijanski novinar je u telefonskom razgovoru za švicarski list Tages-Anzeiger izjavio da su i Švicarci činili zločine iz zadovoljstva. Istakao je da ne može reći koliko ih je bilo i da ne zna njihov identitet. Prema njegovim riječima, bilo je 230 Italijana i isto toliko iz ostalih evropskih država.
Jedan od njegovih izvora u knjizi je osoba imenovana kao Francuz, ali nije otkriven njen stvarni identitet. Francuz je "vikend ubice" opisao kao osobe visoke društvene klase, a to su bili advokati, notari, neurohirurzi itd. Kako je naveo, nakon što bi pucali, nikada kod njih ne bi primijetio kajanje, već uzbuđenje i osmijeh.
Francuz se prisjetio jednog italijanskog biznismena, koji je tokom šest sati ubio dvoje djece, jednu ženu i tri starije osobe.
Prema izjavama svjedoka, cijena ubistva je ovisila o dobu i spolu žrtve. Cijena za dijete je krajem rata iznosila 50 hiljada franaka dok je "paket pustolovine" koštao 200 hiljada franaka. Tvrdi se da su svi počinitelji bili muškarci.
S druge strane, pojedini, kao što je španski novinar David Jimenez, sumnjaju u ove tvrdnje. Smatraju da je riječ o navodima koji su zahvaljujući društvenim mrežama postali senzacija.
Međutim, kako piše švicarski list, ono što govori protiv njihovih sumnji jeste rastući broj onih koji potvrđuju ono o čemu govore Zupanič i Gavazzeni. U Milanu se već vodi istraga u slučaju "Sarajevo safari", a istragu je pokrenulo i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
Neimenovani bivši član italijanske tajne službe je Gavazzeniju priznao da je njegova služba znala za Italijane koji su kao turisti odlazili u Sarajevo da bi ubijali, ali da ništa nisu poduzeli po tom pitanju. Kako je kazao, u jeku jugoslavenskog haosa imali su drugog posla.
Među onima koji su Gavazzeniju dali informacije je nezavisna humanitarna radnica, koju je on imenovao kao Christiana S. Ona je tokom rata u Bosni i Hercegovini sa svojim kamperom razvozila lijekove i hranu.
Tvrdi da je jednom prilikom izvan Sarajeva srela grupu naoružanih muškaraca u skupocjenoj lovačkoj opremi. Na osnovu njihovog naglaska je zaključila da su Milanezi. Kada ih je pitala da li i oni dijele humanitarnu pomoć, prasnuli su u grohotan smijeh. Kazali su joj: "Mi ne ulazimo u grad, mi se zabavljamo izvan grada".
Kriminologinja Martina Radice, koja je dala svoj doprinos Gavazzenijevoj knjizi, smatra da je riječ o osobama bez ikakve empatije, vođenim patološkim narcizmom, kompleksom boga i hedonističkim sadizmom.
Italijanski novinar uvjerava da zna imena 10 navodnih italijanskih ubica. Naglasio je da je riječ o imućnim i utjecajnim biznismenima, od kojih je većina u dobi između 60 i 80 godina. Još nije imao uvid u iskaze osumnjičenih pred tužilaštvom u Milanu.
Međutim, smatra da za 10 onih koje je on identificirao sudski dokazi neće biti dovoljni kako bi odgovarali za ono za šta se terete. Nada se da će tužilaštva drugih država pokrenuti istrage u ovom slučaju, piše Tages-Anzeiger.
