Startup sa sjedištem u Berlinu Tomorrow Biostasis fokusira se na krioprezervaciju ljudi u nadi da bi oni na kraju mogli biti vraćeni u život nakon smrti.
Navodi se da su tijela 10-ak preminulih pohranjena, a na listi čekanja je još stotine. Ali iako su ljudi oduvijek željeli pobijediti smrt, etičkih pitanja ne nedostaje. Čak je i nauka koja bi za to bila potrebna danas više naučna fantastika nego stvarnost, piše 24ur.com.
Iz kompanije uvjeravaju da za svoje klijente imaju "hitna pomoć u stalnoj pripravnosti". Čim osoba umre, firma se počne baviti očuvanjem tijela i/ili mozga. Međutim, kada se postignu neophodni naučni pomaci, prvobitni uzrok smrti treba eliminirati i osobu uskrsnuti u nadi da će uživati u novoj prilici.
Tijela se čuvaju u Švicarskoj, proces se tehnički smatra naučnom donacijom tijela, pa je i legalan. Tamo se hlade na minus 196 stepeni Celzijusa u komori sa tečnim azotom.
Prema Yahoou, tipični kupci kompanije su, u prosjeku, 36 godina i rade u tehnologiji. Ovo ne iznenađuje osnivače. Mladi su otvoreniji za tehnologiju i općenito manje religiozni, kažu.
Mnogi od ovih ljudi samo žele da zadrže svoj mozak, jer misle da bi u budućnosti više voljeli novo 3D štampano telo, ili računaju na budućnost u kojoj će biti moguće da svijest postoji bez fizičkog tijela.
Naravno, i kompanija i kupci upuštaju se u potpuno nepoznat svijet. Činjenica je da trenutno niko ne zna kako da oživi mrtvog kriokonzerviranog čovjeka. Oni koriste proceduru za očuvanje ćelija i tkiva, ali oživljavanje prethodno mrtvog mozga koji bi tada stvarno funkcionirao, sa starim uspomenama, nikako nije realnost.
Naučnici su 2016. godine oživjeli zečji mozak iz krioprezervacije u prilično dobro stanje, navodi Yahoo. Neki modelni organizmi se vraćaju sa kriogenih temperatura sa netaknutim pamćenjem. Ništa od ovoga, međutim, nije garancija da će to ikada biti moguće s ljudskim mozgom.
Ali kompanija kaže ovo: ako ste kremirani, nemate šanse za oživljavanje, ali ako ste kriokonzervirani, šansa je više od nule.
Zatim, tu su i druga etička pitanja, kao što je ko donosi odluku o reanimaciji? Kupci mogu kreirati listu želja sa preferencijama na tu temu, ali što prije dođe do potencijalnog oživljavanja, to će tehnologija biti manje napredna, koja, čak i ako je uspješna, može uzrokovati degradaciju memorije. Ali tada se javlja nova dilema. Šta ako se vratite za 100 godina i suočite se sa svijetom u kojem ne želite živjeti?
Međutim, ne treba zanemariti ni složenija etička pitanja. Treba li i ovdje ljude tretirati jednako? Koga treba sačuvati i oživjeti? Možda Elon Musk ili čak neki masovni ubica?
