Dok se širom Evrope 27. marta obilježava Dan bolničkih farmaceuta, pažnja javnosti usmjerava se na jednu od najvažnijih, ali često nedovoljno vidljivih karika zdravstvenog sistema, stručnjake koji svakodnevno brinu o sigurnoj i efikasnoj primjeni lijekova. Njihova uloga posebno dolazi do izražaja u složenim terapijama, kriznim situacijama i upravljanju lijekovima, no da li u Bosni i Hercegovini njihov značaj i dalje ostaje nedovoljno prepoznat?
Široka stručnost
Bolnički farmaceuti aktivno učestvuju u procesu liječenja, od nabavke i kontrole kvaliteta lijekova, preko praćenja terapija, do savjetovanja ljekara i medicinskog osoblja. Riječ je o profesiji koja zahtijeva gotovo sveobuhvatno razumijevanje zdravstvenog sistema, jer farmaceut, osim vlastite struke, mora poznavati i terapijske pristupe u radiologiji, hirurgiji, internističkim granama, ali i laboratorijske procese i reagense. U praksi to znači da bolnički farmaceut može spriječiti potencijalno opasne interakcije lijekova, prilagoditi terapiju pacijentu ili reagirati u situacijama nestašice lijekova.
„Bolnički farmaceuti su jedini zdravstveni profesionalci koji imaju cjelovit uvid u lijek, od njegovog sastava i djelovanja, do načina primjene i potencijalnih rizika. Njihova uloga je ključna za sigurnost svakog pacijenta u bolničkom sistemu“, pojašnjava Marin Crnogorac, predsjednik Komore magistara farmacije FBiH.
U razvijenim zdravstvenim sistemima bolnički farmaceuti su sastavni dio kliničkih timova, gdje zajedno s ljekarima analiziraju i optimiziraju terapije, prilagođavaju doze, prate nuspojave i učestvuju u planiranju liječenja. U Bosni i Hercegovini, međutim, njihov rad često ostaje u sjeni. Iako bolnički farmaceuti posjeduju stručno znanje koje doprinosi planiranju terapija i radu timova, njihova uloga u kliničkim procesima još uvijek nije u potpunosti prepoznata.
Nedostatak kadra
Jedan od ključnih problema je i hronični nedostatak kadra. U poređenju s razvijenim zemljama Evropske unije, domaće zdravstvene ustanove funkcionišu s ograničenim brojem stručnjaka, zbog čega mali broj farmaceuta preuzima veliki obim posla. A dodatni izazov predstavlja i položaj BiH na farmaceutskom tržištu. Kao malo tržište, često nije prioritet velikih dobavljača, što otežava dostupnost lijekova i planiranje terapija. Problem nije u spremnosti farmaceuta ili dobavljača, već u širem tržišnom okviru koji male zemlje stavlja u nepovoljan položaj, dodatno opterećujući bolničke farmaceute.
