Šarena džamija po mnogo čemu posebna džamija nalazi se u Travniku. Nazvana je Šarena zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutranjim i vanjskim zidovima. U prizemlju džamije se nalazi bezistan ili bazar. Jedinstven je to primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista građevina koristi u sakralne i molitvene svrhe. Munara Šarene džamije je na lijevoj umjesto na desnoj strani kako je, inače, pravilo kod islamskih bogomolja.
Pretpostavlja se da je izgrađena u drugoj polovini 16. stoljeća. Zbog ratova i požara, džamija je više puta obnovljena.
"Ova je napravljena 1549., to je vrijeme Sulejmana Kanunije, ili veličanstvenog kako su ga zvali u Evropi. To je vrhunac Osmanske države, njene ekonomije. Ta džamija je pod kupolom, takvom akustikom, baš ono što bi rekli carska džamija. Ova ulica Varoš koja se spušta od tvrđave do džamije je najstarija ulica. Kad se ukazala potreba, gradi se na ovom prostoru, po novim dokumentima, nalazimo hadži Džafera- Prije nismo znali, dosta toga je izgorjelo, nestalo, vakufname su rodni listovi.. Ali nešto nalaze naši studenti u Stambolu u tim arhivima, pa nam nešto i jave", rekao je hfz. Džemail-ef. Ibranović, glavni imam Šarene džamije.
"Mi smo govorili o Gazi agi, koji je bio asker pripadnik janjičara, da je on bio prvi graditelj. Njegov grob se smješta ovdje pored munare, koja je s lijeve strane što je vrlo rijetko, i od te njegove džamije, ostala je samo munara do današnjeg dana. Ostalo je sve promijenjeno. Taj minaret s lijeve strane, vezan je najlogičnije radi potoka. Potok je s desne strane, gdje trebala ta munara biti, ali pošto joj treba čvrst prostor, onda je ona prislonjena s lijeve strane", naveo je.
1815. godine veliki požar koji je progutao Donju čaršiju nije zaobišao ni džamiju. Ipak, već iste godine vezir Skopljak Sulejman-paša, obnavlja džamiju iz temelja.
"Obnovit će je u istom obliku kakva je bila, donji dio za trgovinu, srednji za ovaj svijet, gornji za molitvu", istakao je hfz. Džemail-ef. Ibranović.
Ono što Šarenu džamiju čini posebnom nije samo njena historija, već i unutarnja ljepota. Zidovi su prekriveni cvjetnim ornamentima i arabeskama. Različiti stilovi kaligrafije i korištene boje značile su koliko je imućan u to vrijeme bio sultan ili vezir. Pretpostavlja se da, onaj, koji je imao više novca više je ulagao u džamiju i time pokazao svu raskoš.
