Ogroman rad na terenu, aktivnost u svakoj županiji, svakom gradu, općini i selu, ponešto "pročišćene" liste kandidata (pripazili su da među vodećim imenima ipak ne budu oni sumnjivo podebljanih nekretnina i tankih doktorata), sve se to Plenkoviću i HDZ-u debelo isplatilo.
Prije nego što počnete hvaliti, kuditi ili negirati rezultate izbora, jedno treba biti jasno.
Hrvatska je funkcionalna demokratija.
Svako od vas koji imate prebivalište u Hrvatskoj i punoljetni ste, mogao se kandidirati na ovim izborima. Svako od vas je mogao glasati prije dvije sedmice i, gdje se održava drugi krug, glasati i jučer.
Mogli ste i ne glasati, i to je volja građana, piše Index.hr
HDZ se vratio
Rezultati su upravo onakvi kako su hrvatski građani htjeli. Ni manje ni više nego volja građana. Po tim rezultatima, ako se pogleda cijela država i ako se pogledaju oba izborna kruga – samo jedan može biti zadovoljan – predsjednik HDZ-a i vlade - Andrej Plenković.
Nakon što je parlamentarne izbore dobio tek uz izvlačenje žetončića s kojima jedva drži minimalnih 76 glasova (samo operativna vještina Jandrokovića i nesposobnost opozicije drži Sabor na okupu, jer većina pada ako je samo jedan odsutan) i nakon što je kandidat HDZ-a sramotno potučen na predsjedničkim izborima, HDZ se vratio.
Ogroman rad na terenu, aktivnost u svakoj županiji, svakom gradu, općini i selu, ponešto "pročišćene" liste kandidata (pripazili su da među vodećim imenima ipak ne budu oni sumnjivo podebljanih nekretnina i tankih doktorata), sve se to Plenkoviću i HDZ-u debelo isplatilo.
Dobili su većinu županija (kandidati HDZ-a i oni koje podržava HDZ pobijedili su, na primjer, i u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji), dobili su ogroman broj gradova i općina.
Zagreb im je uvijek bio nedostižan, ali Split su upravo preuzeli. Rijeku nisu – no ni nisu morali. Jer Rijeku je izgubio SDP, a to je, da se poslužimo dramatskom terminologijom, njihov zakleti neprijatelj.
No, krenimo redom…
U Splitu se lako oprosti grijeh, ali karakter nikako
Ivica Puljak. Redovni profesor u trajnom zvanju. Reformator. Više citata na Google Scholar nego što će HDZ imati afera. Čovjek koji je imao realnu šansu promijeniti Split. Ali i promijeniti Hrvatsku, stvaranjem savremene centrističke liberalne stranke. Puljak je mogao biti mnogo više od gradonačelnika.
Mogao je Puljak voditi nacionalnu političku opciju, novu građansku snagu, postati ono što SDP već deset godina uporno ne uspijeva, ozbiljna alternativa HDZ-u.
Imao je platformu, kadar, birače, harizmu, imao je i stručne ljude koji su mu se htjeli pridružiti i ponuditi mu pomoć. Ali nije i strpljenje. Jer Puljak se – sa svima posvađao.
Otišli su mu saveznici, partneri, kolege iz predsjedništva stranke, saradnici, pa na kraju i birači. Prvo tiho, onda glasno, a sada i službeno, glasačkim listićem u drugom krugu. Na kraju je ostao sam. Još jedan splitski individualac uvjeren u svoju nepogrešivost. Njegova politička karijera je dovršena – čeka ga posao na faksu, plaća u njegovom zvanju je veća od 3.000 eura pa se ne mora misliti gdje će.
Sad kad je sve gotovo, Puljkov politički ep ostat će za arhive ili za pismu. Možda ga neko opjeva, onako klapski, uz bile košulje, uz mandolinu i crno vino, negdje na Bačvicama, u suton. Jer u Splitu se lako oprosti grijeh, ali teško karakter.
U Zagrebu predvidljivo, ali jasno je da dosta ljudi nije zadovoljno Tomaševićem
Tomislav Tomašević je pobijedio. Predvidljivo.
Marija Selak Raspudić je izgubila. Opet predvidljivo.
Pitanje je zašto se uopće kandidirala za gradonačelnicu – nakon izbora za Sabor, kandidirala se za predsjednicu (nije prošla u drugi krug), da bi se gotovo neposredno prije izbora kandidirala za gradonačelnicu Zagreba.
Zašto i kako se neko kandidira za potpuno različite razine vlasti, zašto i kako se kandidira na izbore na kojima očigledno ne može pobijediti – jer ne možeš u dva mjeseca stvoriti ni tim ni program ni prepoznatljivost za pobijediti dobro uhodanog Tomaševića i Možemo – ne znamo.
No, znamo jedno, Marija Selak Raspudić se kandidirala u drugi krug, preskočila mnoge razvikane kandidate i dobila pristojnih 42% glasova.
Očigledno postoji baza ljudi koji nisu zadovoljni Tomaševićem i Možemo, koji misle da bi Zagreb mogao bolje, ali još nemamo političku opciju koja bi gradila neke nove kandidate i neku alternativu gradskoj vlasti.
Da budemo jasni – Tomašević se za izbore i za preuzimanje gradske vlasti priprema godinama. Ne možete ga preskočiti u dva mjeseca. Da ste ozbiljno radili tri godine – možda bi i uspjeli.
Domovinskom pokretu nije pomoglo što mu je u Vukovarsko-srijemskoj županiji HDZ držao ne ruku, nego obje ruke te poslao i čamac za spašavanje.
Novi gradonačelnik Vukovara je Marijan Pavliček (Hrvatski suverenisti, DOMiNO), a izgubio je Domagoj Bilić (DP, HDZ).
U Vukovaru HDZ (slično kao SDP u Zagrebu) nije ni htio istaknuti svog kandidata kako bi spasio političku čast ocvalog koalicijskog partnera, Domovinskog pokreta. Nije uspjelo. Desnica je pobijedila u Vukovaru, ali ne desnica u kojoj je Domovinski pokret.
Ovime su građani Slavonije jasno rekli što misle o DP-u, ta stranka na ponovljenim parlamentarnim izborima teško da bi prošla prag. Logično je – ako ste desni glasač koji ne želi glasati za HDZ, nećete glasati za stranku koja je postala HDZ-ov potrčko.
U Vukovaru imamo i jedan politički paradoks – iako je HDZ tehnički izgubio, kandidat DP-HDZ je izgubio, Plenković može biti zadovoljan. Ovim je Domovinski pokret dodatno marginaliziran i ostaju im samo saborski mandati. Ako dođe do ponovljenih izbora – nema više ni saborskih mandata, ni saborskih plaća. Budu naredne tri godine poslušno i krotko dizali rukice.
Cijela priča oko Vukovara govori da Plenković – razumije politiku. HDZ u Vukovaru HDZ nije imao svog kandidata jer im nije ni trebao. Izgubili su grad u kojem ionako nisu mogli pobijediti, ali su dobili nešto puno važnije – moć nad koalicijskim partnerom. To više nije izborna taktika.
To u Vukovaru je Plenkovićeva pozorišna režija, koju jadan Penava ne razumije. DP sad više ne zna je li u vlasti ili na čekanju za otpremninu. Pa ako se pitate zašto HDZ pobjeđuje – jer zna igrati politički šah. U odnosu na Plenkovića, ovi drugi igraju Čovječe ne ljuti se konzervama piva.
Rijeka više nije utvrda SDP-a
U Rijeci su "crveni" vladali 35, ili po drugima punih 80 godina, do sada. Nova gradonačelnica Rijeke je sveučilišna profesorica Iva Rinčić koji su podržali Akcija mladih, Unija Kvarnera, Centar, HSU, Fokus i Alternativa. Osvojila je nešto manje od 65 posto glasova. Nekadašnja utvrda SDP-a došla je do faze da SDP nije imao ni kandidata u drugom krugu izbora.
SDP-ovci su prvo loše vodili grad, pa su se posvađali, pa nisu znali što će s kampanjom…
Dodatno, građane je sve teže privući ni plašenjem HDZ-om ili preskupom obnovom talijanskog broda za banane kojeg je koristio jugoslavenski diktator.
Rijeka stagnira i Rijeka je izabrala promjene. SDP nije mogao ponuditi te promjene, a imali su dovoljno vremena. Oni imaju vremena više nego grčki bogovi.
Sve šta trebate znati o SDP-u stane u priču o Orahovici
Siniša Hajdaš Dončić je oduševljen uspjehom SDP-a, jer su osvojili Orahovicu. Orahovica je simpatičan gradić, lijepo mjesto za šetnju i planiranje izleta, no govorimo o gradu koji ima 4.537 stanovnika. To je sve što što o SDP-u danas uopće trebate znati.
Ukratko – pobijedila je stranka koja je imala klasičnu kampanju, rad na terenu i disciplinu među članovima i aktivistima. Slavi HDZ, stara politička škola. Standardni politički rad. Tiho, uporno, kako to već rade oni koji znaju zanat, uvukli su se u svaku županiju, ušli u svako selo i zaselak, u svaku zadimljenu birtiju i popričali uz makijato ili deci-deci, prilagodivši se lokalnom koloritu.
Vlast se ne osvaja kreveljenjem na TikToku
Voljeli ih ili ne – mora se primijetiti da u HDZ-u znaju posao, vlast u državi se ne dobiva kreveljenjem na TikToku i uputama za kuhanje tradicionalnih jela.
Hoće li opozicija nešto naučiti ili će za tri godine ponuditi opet iste kandidate, samo s još dodatne tri godine rupe u CV-u?
Hoće li opet ponuditi profesionalne opozicijske gubitnike? Ili će napokon shvatiti da politika nije online kreveljenje dva mjeseca pred izbore, a ostatak godine kritika iz hladovine?
