U tekstu se navodi da se Netanyahu suočava s optužbama za mito, prevaru i zloupotrebu povjerenja u tri odvojena predmeta pokrenuta 2019. godine, te da su njegova zakazana pojavljivanja na sudu često odgađana zbog izraelskih ratova.
Iranski Jevreji, mala zajednica u zemlji od oko 90 miliona stanovnika, ovih dana žive između straha, tuge i unutrašnjih dilema dok nad Iranom traju zračni i raketni udari. U razgovoru za Middle East Eye više sagovornika govori o razlici između judaizma i cionizma, o odnosu prema Izraelu i o bojazni šta bi rat mogao donijeti njihovim porodicama i budućnosti zemlje.
Strah pod udarima i dileme identiteta
Yosef, iranski Jevrej koji je na univerzitetu studirao historiju, govori za Middle East Eye o razlici između judaizma i cionizma. Kao dio male zajednice koja danas broji manje od 10.000 ljudi u zemlji od 90 miliona, Yosef – poput drugih iranskih Jevreja – pokušava ostati siguran od zračnih i raketnih napada koji, kako navodi, često dolaze iz Izraela, države s kojom se od njega “očekuje” određena bliskost, piše Middle East Eye.
Yosef kaže: "Cionizam je narušio ugled Izraela širom svijeta. Danas u Izraelu gotovo da više nema utjecajnog lijevog pokreta. Takmičenje je između tvrde desnice i još radikalnijih."
On se opisuje kao oštar kritičar cionizma, za koji smatra da je imao veliku ulogu u destabilizaciji cijelog Bliskog istoka. Yosef dodaje: "Ono što se dogodilo u Gazi ostat će u historiji", referirajući se na, kako je rekao, genocid. "Sramota toga ostat će uz cionizam i one koji su ga podržavali."
Kako navodi, nakon izraelskih udara na naftne lokacije, nebo iznad Teherana je pocrnjelo, a Yosef kaže da ga posebno frustriraju Iranci koji podržavaju postupke Izraela. On ističe: "Kada vidim neke svoje sunarodnjake kako vjeruju govorima Netanyahua, bude mi jako žao. Trebali bi pažljivo slušati njegove poruke ljudima u Siriji, Libanu i Palestini da shvate s kim imaju posla."
Sara, 46-godišnja poslovna žena iz Shiraza, kaže da je posebno ljuta na izraelskog premijera. Veliki dio krivice za aktuelni rat, prema njenim riječima, snosi Benjamin Netanyahu. Sara kaže: "Čak i u Izraelu mnogi ljudi mrze ovog šarlatana. Da bi prikrio svoje finansijske skandale, uradit će sve da skrene pažnju sa sebe."
U tekstu se navodi da se Netanyahu suočava s optužbama za mito, prevaru i zloupotrebu povjerenja u tri odvojena predmeta pokrenuta 2019. godine, te da su njegova zakazana pojavljivanja na sudu često odgađana zbog izraelskih ratova.
Sara kaže: "Da, Jevrejka sam. Ali ne mogu zemlju u kojoj sam rođena i odrasla gledati kao neprijatelja." Dodaje: "Ja sam i Jevrejka i Iranka. Zbog toga vjerujem da mogu suditi o ovoj situaciji bez mržnje. Veliki dio haosa koji smo posljednjih godina gledali u regiji povezan je s Netanyahuovim politikama."
Mala zajednica i strah za budućnost
U tekstu se navodi da je jevrejsko stanovništvo u Iranu značajno opalo nakon islamske revolucije 1979. godine. Prije toga, procjene su govorile da je u Iranu živjelo između 70.000 i 100.000 Jevreja. Nakon revolucije i prekida odnosa između Teherana i Izraela, mnogi su napustili zemlju. Posljednji popis stanovništva u Iranu iz 2016. godine bilježi broj Jevreja od nešto više od 9.000, iako dio članova zajednice vjeruje da je stvarni broj veći.
Razgovori s iranskim Jevrejima, kako navodi Middle East Eye, pokazuju čitav mozaik stavova o ličnim dilemama i tenzijama koje je rat otvorio. Jevrejski građani Irana prate rat između svoje države i Izraela, države koja je, kako se u tekstu navodi, uspostavljena silom kao domovina jevrejskog naroda.
Daniel, 52-godišnjak koji radi u zlatarskoj radnji u Teheranu, kaže da je, poput mnogih, zabrinut zbog posljedica rata i da oprezno govori o svojim stavovima. Daniel ističe: "Ne sjećam se vremena prije revolucije. Ali roditelji i stariji rođaci uvijek su nam govorili da su Iran i Izrael nekada imali bliske odnose. Nikada nisu mogli zamisliti da će jednog dana dvije zemlje biti u ovakvoj situaciji."
On kaže da sada većinu vremena provodi kod kuće, prateći rat na perzijskim i hebrejskim televizijskim kanalima. Daniel dodaje: "Ne znam šta će se dogoditi. Ali ovo je strašan rat. Volio bih da se nikada nije dogodio. Kada vidim rakete kako pogađaju izraelske gradove, rastuži me. Kada vidim izraelske i američke borbene avione iznad svog grada, rastuži me i to. Eksplozije nas drže budnima noću."
Daniel izbjegava da ponudi jasan politički sud o sukobu. Ne govori zašto, ali se u tekstu naglašava da je razlog lako pretpostaviti: otvoreno iznošenje stavova o ovakvim temama je rizično u Iranu, posebno u ratnim okolnostima.
U tekstu se navodi i da nisu svi jednako kritični prema Izraelu kao Sara i Yosef, ali da je javno iznošenje drugačijih stavova često teško. Arash, 71-godišnjak i vlasnik malog restorana u Teheranu, priznaje da mu je neugodno govoriti o ratu. Arash kaže: "Nije lako pričati o ovim stvarima. Posebno u ratu. Ovo je rat između dvije zemlje s kojima se osjećate povezano."
Nakon pauze, Arash dodaje: "Ali pravo pitanje je: ko je prvi obećao da će uništiti onog drugog? Politike Islamske Republike dovele su situaciju do ove tačke." On vjeruje da su se posljednjih godina stavovi prema Jevrejima unutar Irana poboljšali: "Nivo bijesa prema Islamskoj Republici je toliko visok da mnogi Iranci danas Jevreje vide kao prijatelje."
Ipak, Arash naglašava da sebe i dalje prvenstveno smatra Irancem: "Ne zaboravite da sam i ja Iranac. Žao mi je što su politike ove vlasti dovele zemlju u ovu situaciju." Kao i mnogi stariji članovi zajednice, kaže da emigracija više nije jednostavna: "Tokom godina mnogi Jevreji su napustili Iran i otišli u Izrael. Za ljude naših godina mnogo je teže otići. Ali pogledajte okolo, čak i mnogi muslimani odlaze. Zašto? Jer pod Islamskom Republikom ljudi ovdje ne vide budućnost."
Kako rat između Irana i Izraela ulazi u drugu sedmicu, u tekstu se navodi da i dalje nema jasnog znaka kada bi mogao završiti. Za mnoge iranske Jevreje najveći strah nije samo sadašnje granatiranje, nego ono što bi moglo uslijediti.
Govoreći prije vikend-udara na naftna postrojenja u Teheranu, Yosef je za Middle East Eye rekao da bi “najgori mogući scenario” bili napadi na iransku infrastrukturu s ciljem da se Islamska Republika Iran prisili na predaju. U tekstu se navodi da je taj scenario u međuvremenu postao realnost, a Yosef završava porukom: "Moramo biti realni. Vojna moć Izraela i Sjedinjenih Američkih Država je višestruko veća od iranske."
On dodaje: "Mrzim što se svake noći budim uz zvuk raketa i eksplozija. Ali ono čega se najviše bojim jeste da će konačni ishod ovog rata uništiti zemlju koju volim."
