U srijedu, 12. novembra 2025. godine, u Ljubljani je održana konferencija za medije na kojoj su predstavnici vjerskih zajednica u Sloveniji predstavili zajedničku izjavu povodom predstojećeg referenduma o Zakonu o pomoći pri dobrovoljnom okončanju života.
Na konferenciji je u ime Islamske zajednice u Republici Sloveniji govorio muftija mr. Nevzet Porić, koji je tom prilikom podsjetio da je život dar od Boga i da je svaka vjerska tradicija pozvana čuvati svetost ljudskog života.
Muftija je istakao da vjernici imaju pravo i obavezu da se zauzmu za pravo na život, te da je zakon o potpomognutom samoubistvu u suprotnosti s vjerskim i moralnim načelima.
– Vjerske zajednice su korektiv društva. Kao što govorimo protiv ratova i ubijanja ljudi, tako smo i protiv legalizacije smrti – poručio je muftija.
Upozorio je i na opasnost komercijalizacije ovog pitanja te istakao da savremeni potrošački način života često udaljava ljude od starijih generacija.
– Naša vjera nas uči da budemo brižni prema starijima, posebno prema svojim roditeljima – dodao je, pozivajući mlade da pokažu više pažnje i brige za starije i bolesne članove društva.
Vjerske zajednice u Sloveniji smo 29. septembra 2025. godine, prilikom poziva na potpisivanje zahtjeva za referendum, već naglasile da je Zakon o pomoći pri dobrovoljnom okončanju života, sa stanovišta vjerskih zajednica, zbog nedopustivog zadiranja u ljudski život – neprihvatljiv.
Pred predstojeći referendum želimo ponovo naglasiti da svako ljudsko biće ima svoju neotuđivu vrijednost – sve do prirodne smrti. Zakon koji je usvojio slovenski parlament suprotan je načelu nepovredivosti ljudskog života. Prava pomoć umirućem nije u tome da mu se omogući usmrćivanje, već da mu se ublaže bolovi i osigura ljudska blizina. Zato predlažemo da se ojača mreža kvalitetne palijativne njege, koja će pacijentima omogućiti ublažavanje patnje i dostojanstven, suosjećajan završetak života.
Uzakonjenje pomoći pri samoubistvu bi, među mnogim teškim posljedicama, značilo i opasan pomak, jer bi društvo počelo razlikovati između „vrijednih“ i „manje vrijednih“ života, dok bi bolesni i stariji mogli steći osjećaj da su teret.
