Haški tribunal je 29. novembra 2017. godine donio pravosnažnu presudu u predmetu protiv šest bivših političkih i vojnih lidera takozvane "Hrvatske Republike Herceg-Bosne".
Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić proglašeni su krivim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem etničkog čišćenja Bošnjaka i uspostavljanja hrvatske dominacije na dijelovima teritorije Bosne i Hercegovine.
Presudu je objavio sudija Carmel Agius, naglasivši da je riječ o izuzetno kompleksnom predmetu koji je trajao više od jedne decenije, uz obimnu dokumentaciju, svjedočenja i vojno-političku analizu. Žalbeno vijeće je potvrdilo nalaze prvostepene presude, preokrećući ključne argumente odbrane: umjesto tvrdnje da je međunarodni sukob postojao samo na mjestima gdje je djelovala Hrvatska vojska, potvrđeno je da je međunarodni sukob vođen na cijelom prostoru pod efektivnom kontrolom Zagreba, naročito na teritoriji samoproglašene "Hrvatske Republike Herceg-Bosne".
Sud je utvrdio da je hrvatski državni vrh, uključujući predsjednika Franju Tuđmana i njegove saradnike, imao presudnu ulogu u kreiranju i provođenju udruženog zločinačkog poduhvata. Cilj tog plana bio je uspostavljanje teritorijalne cjeline pod hrvatskom dominacijom, djelimično putem progona, zatvaranja i raseljavanja bošnjačkog stanovništva. Na tom području je, prema sudskom vijeću, postojala stvarna vlast Republike Hrvatske nad lokalnim strukturama "Herceg-Bosne", što je konfliktu davalo međunarodni karakter.
Presudom su potvrđene prvostepene kazne: Jadranko Prlić, kao politički lider "Herceg-Bosne" i predsjednik njene Vlade, osuđen je na 25 godina zatvora. Bruno Stojić, ministar odbrane "Herceg-Bosne", dobio je 20 godina zatvora. Iste kazne izrečene su i Slobodanu Praljku te Milivoju Petkoviću, dvojici bivših generala Hrvatskog vijeća obrane. Zapovjednik Vojne policije i ministar policije Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina, dok je Berislav Pušić, zadužen za razmjenu zarobljenika, dobio 10 godina.
Trenutak koji je obilježio izricanje presude jeste kada je Slobodan Praljak, nakon što je čuo sudsku odluku, ustao u sudnici i uzviknuo da „odbija presudu“, nakon čega je popio otrov. Ubrzo je prebačen u bolnicu u Hagu, gdje je umro, što je uz presudu dodatno odjeknulo u međunarodnoj javnosti.
U godinama koje su uslijedile dio osuđenika je pušten na prijevremenu slobodu. Berislav Pušić oslobođen je 2018. godine, nakon što je izdržao dvije trećine kazne. Godinu kasnije, 2019, na slobodu je pušten i Valentin Ćorić. Milivoj Petković je bio prvi od osuđenih koji je službeno priznao zločine i presudu, priznanje koje je dostavio Mehanizmu za međunarodne tribunale.
Bruno Stojić, koji se u haškom pritvoru nalazio od 2004. godine, 7. novembra 2025. godine izašao je iz zatvora u Grazu, gdje je služio kaznu prema odluci Međunarodnog mehanizma za krivične sudove.
Za razliku od njih, Jadranko Prlić je ostao u zatvoru. Mehanizam je odbio njegov zahtjev za prijevremeno puštanje, uz obrazloženje predsjednice Mehanizma Graciele Gatti Santane da težina i razmjer zločina za koje je osuđen ne idu u prilog njegovom oslobađanju.
Presuda u predmetu „Prlić i ostali“ ostaje jedna od najznačajnijih presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Pravni zaključci Žalbenog vijeća učvrstili su razumijevanje "Herceg-Bosne" kao projekta koji je imao državnu potporu Hrvatske, potvrdili postojanje međunarodnog oružanog sukoba i naglasili da su vojni i politički vrhovi direktno odgovorni za sistematske zločine nad bošnjačkim stanovništvom.
Milivoj Petković je bio prvi od osuđenih koji je službeno priznao zločine i presudu, priznanje koje je dostavio Mehanizmu za međunarodne tribunale.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
