SAD izvoze više oružja nego bilo koja druga država na svijetu. Podaci pokazuju koje regije najviše kupuju naoružanje proizvedeno u SAD-u, a stručnjaci upozoravaju da je izlazak iz takve zavisnosti dugotrajan i složen proces, analizira DW.
Kada se svjetski lideri okupe na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2026. godine, među glavnim temama bit će transatlantska sigurnost i evropska odbrana. Evropska unija posljednjih godina ulaže sve više napora u jačanje vlastitih odbrambenih kapaciteta. Razlozi su brojni – od neizvjesne politike američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Rusiji i ratu u Ukrajini do napetosti u vezi s Grenlandom. Iako se to rijetko otvoreno kaže, veća odbrambena samostalnost Evrope u praksi znači manju zavisnost od SAD-a.
Pet zemalja kontrolira većinu svjetskog izvoza oružja
Prema podacima Štokholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI), Sjedinjene Države već dvije decenije ubjedljivo prednjače u izvozu konvencionalnog naoružanja, borbenih aviona, protivzračnih sistema, oklopnih vozila, artiljerije, ratnih brodova, satelita i senzora. Udio SAD-a u globalnoj prodaji iznosi 36 posto.
Slijede Rusija s 21 posto, Francuska s osam posto, Njemačka sa sedam posto i Kina s pet posto. Ovih pet država zajedno je od 2000. do 2024. godine isporučilo čak 74 posto ukupnog oružja kojim se trgovalo u svijetu.
Podaci o uvozu pokazuju koliko ti dobavljači dominiraju u pojedinim regijama. Ipak, ne postoje pouzdane informacije o tome koliki dio ukupnih odbrambenih budžeta pojedinih država otpada na uvoz oružja iz određene zemlje.
Analitičari iz briselskog instituta Bruegel i američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) upozoravaju da je slika dodatno zamagljena kada je riječ o sistemima razvijenim u saradnji evropskih zemalja i SAD-a. Odbrambena industrija, naime, ne podrazumijeva samo fizičko naoružanje, već i obavještajnu saradnju, nadzorne sisteme, softver te dugoročne nadogradnje, što kupce godinama veže za proizvođača.
Iako zemlje Okeanije procentualno uvoze najveći udio oružja iz SAD-a, riječ je o relativno malim količinama. U Evropi i Aziji obim je znatno veći. U periodu od 2000. do 2024. godine čak 46 posto oružja koje je stiglo u Evropu dolazilo je iz SAD-a, dok je u Aziji taj udio iznosio 35 posto. Nakon ruske invazije na Ukrajinu i jačanja kineskih vojnih ambicija, uvoz američkog oružja dodatno je porastao.
„Ne postoji način da se ta zavisnost od SAD-a promijeni u kratkom roku“, smatra Aylin Matlé iz Centra za sigurnost i odbranu pri Njemačkom vijeću za vanjske odnose. Kao primjer navodi odluku brojnih evropskih država o kupovini američkih borbenih aviona F-35.
„Time se najmanje deset godina vežu za taj sistem i ovise o isporuci rezervnih dijelova“, ističe Matlé. Svaki sat leta modernog borbenog aviona u pravilu zahtijeva najmanje 15 sati održavanja.
Zavisnost, međutim, nije jednaka u svim evropskim državama. Nizozemska čak 96 posto svog uvoznog oružja nabavlja iz SAD-a, dok Mađarska iz SAD-a uvozi oko 17 posto. Razlog je, između ostalog, i cijena. Ukupno je tek devetnaest država kupilo više od polovine oružja koje SAD izvozi.
