Nakon što je u septembru izašao iz Bijele kuće, Recep Tayyip Erdogan je domaćoj javnosti pokušao predstaviti posjetu Vašingtonu kao početak nove ere turske moći. Kako piše Asli Aydintasbas, direktorica Turkey projekta pri Brookings institutu, Erdogan je u taj susret ušao s jasnom potrebom da „izvuče pobjedu“, jer je njegova vizija turskog liderstva na Bliskom istoku sve češće dovođena u pitanje.
„Erdogan je turskoj javnosti ponudio grandioznu viziju turskog vodstva u regionu, ali tu viziju sve više zamagljuju domaći nemiri i ekonomske teškoće koje zahtijevaju njegovu stalnu pažnju“, navodi Aydintasbas.
Pad režima Bashara al-Assada u Siriji, krajem prošle godine, Erdogan je vidio kao „zlatnu priliku“ za širenje turskog utjecaja. No ubrzo se pokazalo da je obnova Sirije „monumentalan zadatak koji Turska ne može iznijeti sama“.
Zato se Erdogan okrenuo Donaldu Trumpu.
„Trump je u Erdoganu vidio partnera koji može pomoći u stabilizaciji Bliskog istoka“, piše Aydintasbas, podsjećajući da je Ankara imala utjecaj na Hamas i da je mogla biti korisna u pregovorima o prekidu vatre u Gazi, ali i u mirovnim i rekonstrukcijskim naporima u Gazi i Ukrajini. Za razliku od prethodnih američkih administracija, Trump je, kako ističe autorica, „pokazivao divljenje Erdoganovom iliberalizmu i njegovom geopolitičkom balansiranju“, nazivajući ga „prijateljem“ i „vrlo snažnim liderom“.
Prvi rezultati izgledali su obećavajuće. Samo nekoliko dana nakon posjete Vašingtonu, šef turske obavještajne službe Ibrahim Kalin učestvovao je u pregovorima u Egiptu o primirju u Gazi – prvi put da se Ankara formalno uključila u izraelsko-palestinske pregovore.
Kada je 13. oktobra potpisan sporazum o prekidu vatre, Erdogan je stajao uz Trumpa i lidere Egipta i Katara.
„Za Erdoganove pristalice, njegova uloga bila je snažno simbolična“, piše Aydintasbas.
„Više od sto godina ranije britanski general Edmund Allenby ušao je u Jerusalem i okončao četiri stoljeća osmanske vladavine. A sada je Turska ponovo tu.“
Ali to je, upozorava autorica, slika koju Erdogan želi da Turci vide – ne i stvarno stanje.
„Turska moć zasad ne odgovara Erdoganovim aspiracijama da uspostavi regionalni poredak pod turskim vodstvom“, navodi ona i dodaje da je Trumpova podrška „dobra za optiku“, ali da „američki predsjednik sa svojom impulsivnom i neuređenom vanjskom politikom teško može dugoročno ojačati turski utjecaj“.
U samoj Turskoj vlast već godinama proizvodi mit o „Stoljeću Turske“, rehabilitirajući osmansko naslijeđe.
