Optužnicu protiv Jelića Tužilaštvo BiH temeljilo je na dokazima koje su haaški istražitelji pribavili za suđenje šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata - Jadranku Priliću i ostalima, kao i za suđenje Mladenu Naletiliću Tuti i njegovoj "kažnjeničkoj bojni". Prlić i ostalih pet vojnih i političkih zvaničnika HVO-a Haaški sud je pravomoćno osudio uku
General HVO-a, Zlatan Mijo Jelić, koji je pobjegao u Hrvatsku i protiv kojeg je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine 2015. potvrdilo jednu od najopsežnijih optužnica zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima i ratnim zarobljenicima, u Hrvatskoj će nastaviti živjeti kao slobodan čovjek.
Ovu sramotnu odluku Županijsko državno tužilaštvo u Zagrebu objavilo je danas na svojim službenim stranicama. U šturom saopćenju se navodi da je 17. jula donijelo rješenje da se istraga protiv hrvatskog državljanina rođenog 1970. pokrenuta zbog osnovane sumnje da je počinio krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to ratnim zločinom nad civilima i vojnim zarobljenicima - obustavlja zbog nedostatka dokaza.
Iako mu u suhoparnom saopćenju ŽDO ne navodi ime, Jutarnji list neslužbeno saznaje da se obustava krivičnog progona odnosi upravo na zloglasnog generala HVO-a Zlatana Miju Jelića.
Tužilaštvo BiH je krivični progon protiv Zlatana Mije Jelića u oktobru 2020. prepustilo DORH-u, jer je Jelić koji je ranije živio u BiH, preselio u Hrvatsku i postao nedostupan našim pravosudnim organima. Međutim, gotovo pet godina kasnije DORH je krivični progon protiv spomenutog generala obustavio.
Uoči obilježavanja 25 godišnjice akcije Oluja, u ljeto 2020., Zlatan Mijo Jelić je iz ruku tadašnjeg i današnjeg predsjednika Zorana Milanovića, primio odlikovanje za zasluge brigada i specijalne policije HVO-a u oslobađanju Hrvatske. Ovaj skandalozni Milanovićev čin izazvao je brojne osude u našoj zemlji.
Protiv Jelića Tužilaštvo BiH još krajem 2015. potvrdilo jednu od težih i opsežnijih optužnica za ratne zločine počinjene na području Bosne i Hercegovine, konkretno na širem području Mostara. Međutim, nedostupan je pravosudnim organima BiH jer se još prije podizanja optužnice trajno nastanio u Hrvatskoj, a još 2002. se odrekao i BiH državljanstva, zadržavši samo hrvatsko.
Optužnicu protiv Jelića Tužilaštvo BiH temeljilo je na dokazima koje su haaški istražitelji pribavili za suđenje šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata - Jadranku Priliću i ostalima, kao i za suđenje Mladenu Naletiliću Tuti i njegovoj "kažnjeničkoj bojni". Prlić i ostalih pet vojnih i političkih zvaničnika HVO-a Haaški sud je pravomoćno osudio ukupno na više od 100 godina zatvora.
U haaškoj presudi Jadranku Prliću i ostalima ime Zlatana Mije Jelića navodi se na više mjesta. U fusnoti, na 400. stanici haaške presude navodi se da je prema dokumentaciji koju je prikupio Haaški sud Jelić od 5. juna do 9. decembra 1993. "u najmanje 235 navrata", "katkad i više puta dnevno" naređivao "slanje zarobljenika na radove".
Riječ je, naime, o prisilnom slanju bošnjačkih zarobljenika na kopanje rovova i druge radove na borbenoj liniji prema srpskim položajima, pri čemu su zarobljenici bili izloženi unakrsnoj paljbi u kojoj su ubijani i ranjavani. U haaškoj presudi Prliću i ostalima navode se imena zarobljenika koji su ubijeni za vrijeme prisilnih radova na liniji fronte na širem području Mostara, kao i imena zarobljenika koji su tokom prisilnog rada na liniji razdvajanja ranjeni, a čija su ubistva i ranjavanja izvan svake sumnje u haaškom postupku dokazana.
Koristeći dokumentaciju i dokaze koje je prikupio Haaški sud, Tužiteljstvo BiH je 2015. podignulo optužnicu protiv Zlatana Mije Jelića za komandnu odgovornost. Optužnica ga tereti za ratni zločin protiv čovječnosti počinjen protivpravnim lišavanje slobode i zatvaranjem civila, etničkim čišćenjem, naređivanjem prisilnog rada ratnih zarobljenika i odgovornost za smrt i ranjavanje najmanje 40 ratnih zarobljenika tokom prisilnog rada na linijama fronta na području Mostara. Tužilaštvo BiH u optužnici tereti Jelića da je kao general Vojne policije HVO-a bio direktno nadležan i za upravljanje logorom Heliodrom u Mostaru u kojem je HVO u zatočeništvu držao oko 200 zarobljenika.
Iz šturog saopćenja DORH-a nemoguće je doznati šta je sve ŽDO Zagreb od oktobra 2020. kad je preuzeo krivični progon Zlatana Mije Jelića poduzimao kako bi prikupio dokaze za ove teške inkriminacije, a više informacija Jutarnji list nije uspio dobiti ni od neslužbenih izvora u DORH-u.
DORH će o svojoj odluci o obustavi istrage protiv generala HVO-a Zlatana Mije Jelića obavijestiti Tužilaštvo BiH. Optužnica protiv njega u BiH ostaje na snazi. Ono što je već sad jasno, jest da Zlatana Miju Jelića Hrvatska neće izručiti Bosni i Hercegovini jer ne postoji međudržavni ugovor između BiH i Hrvatske o međusobnom izručenju osumnjičenika ili optuženika za ratne zločine. Izručenje ne bi bilo moguće ni da se ovaj general HVO-a koji u Hrvatskoj prima prima visoku braniteljsku mirovinu, nije odrekao državljanstva BiH.
Inače, Zlatan Mijo Jelić je 2020. tužio Jutarnji list zbog teksta u kojem su prenijeli detalje optužnice iz BiH o okolnostima njegovog odlaska iz BiH u Hrvatsku, tražeći 100.000 kuna na ime nanesenih duševnih boli. Tvrdio je da je on u Hrvatskoj slobodan čovjek i da niko ne smije spominjati za što ga BiH optužnica tereti. Općinski građanski sud u Zagrebu u sudskom je postupku odbio većinu njegovih navoda, uz obrazloženje da je Jutarnji list tačno prenio navode BiH optužnice i Haaške presude Prliću i ostalima kao i navode DORH-a da će protiv njega u Hrvatskoj pokrenuti istragu.
Međutim, sud je uprkos tome presudio da Jutarnji list Zlatanu Miji Jeliću mora isplatiti 2000 eura na ime duševnih boli zbog navoda preuzetih iz BiH medija da je iz te države pobjegao u Hrvatsku 2015. uoči potvrđivanja optužnice za ratne zločine, te da se tada odrekao i BiH državljanstva, a zadržao samo hrvatsko. Zlatan Mijo Jelić je sudu priložio dokaze da je u Hrvatsku doselio još 2011. te da se BiH državljanstva odrekao 2002.
