Dok cijene goriva u Bosni i Hercegovini rastu gotovo po automatizmu svaki put kada se zatrese Bliski istok, reakcija domaćih vlasti ostaje – predvidivo slaba.
Građani plaćaju sve više, a institucije se i dalje ponašaju kao da je riječ o problemu na koji nemaju nikakav utjecaj.
Iza te priče o globalnim kretanjima često se krije jednostavna činjenica: vlastima (Trojka, SNSD i HDZ) trenutni sistem u velikoj mjeri odgovara. Što je gorivo skuplje, to su i prihodi od poreza i akciza veći. U takvoj računici, interes građana i interes budžeta očito nisu na istoj strani. Umirujuće najava o kontrolama cijena i ograničavanju marži ne pomažu. Najveći problem nije ni samo poskupljenje već poruka da sistem funkcioniše samo kada se puni budžet, ali ne i kada treba zaštiti standard građana.
Prije dvije sedmice smo pisali da bi ukidanje dijela akciza na gorivo pomoglo građanima ne nanoseći štetu državnom budžetu u koji se godišnje od ove stavke slije 500 miliona KM. No, inicijativa SDP-ovog poslanika Saše Magazinovića o privremenom ukidanju ili smanjenju akciza je propala zato što je nije htio podržati SNSD i sada imamo situaciju da je sav teret poskupljenja svaljen na leđa građana i privrede.
Cijena dizela je na pumpama u BiH 28. februara iznosila 2,42 KM, a 12. aprila je 3,89 KM. Pedeset litara dizela je 28. februara koštalo 121 KM, a danas je 194,5 KM! Dizel je poskupio po litri za 1,47 KM i vozači sada plaćaju 50 litara dizela više za 73,5 KM!
Benzin 95 je 28. februara košta 2,33 KM, a danas je 3,09 KM. Pedeset litara je tada koštalo 116,5 KM, a danas je 154,5 KM. Dakle, benzin je poskupio za 0,76 KM po litri i vozači sada plaćaju 50 litara goriva 38 KM više nego na početku rata na Bliskom istoku.
