Na kraju je poručila da će, ako već ne mogu vratiti vrijeme i ne praviti greške, uvijek biti spremni na njihovo priznanje te na izvinjenje i obeštećenje svakog koga su povrijedili ili mu bilo kakvu nepravdu nanijeli.
Povodom zahtjeva za smjenu predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Dragana Miokovića oglasila se predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić.
"Ne objašnjavaj jer kada objašnjavaš, gubiš. Ne pravdaj se! Nisi lud da se izvinjavaš, to ti je priznanje krivice, krivica je slabost, a protivnik miriše slabost kao ajkula krv. Skreni pažnju sa problema, uperi prstom u nekog drugog! Što su politički savjeti koje slave priručnici, Hollywood, dobro plaćeni konsultanti - psihopatskiji i okrutniji to su popularniji. Slavi silu uzdignute glave, ne priznaji ništa, uperi prstom kada god možeš, ne nudi rješenja već nudi probleme, generalizuj, sakrij se u masu dok vičeš svi su isti", navela je Ćudić na početku.
Zatim je dodala da Mioković nije isti, jer je počinio najveću, neoprostivu grešku u političkom životu Balkana i Bosne i Hercegovine te je uputio izvinjenje kada to niko od njega nije tražio.
"Sramota! Pa treba ga smijeniti samo zbog toga. Kakav perfidan čin. Pa to je upiranje prstom u sviju nas koji smo se decenijama trebali i morali izvinjavati, a nismo. Ne pada nam na pamet! Našao se on pametan da se izvinjava nepozvan, da stvara očekivanja, opasna očekivanja. Očekivanja koja mogu narušiti bahati sistem koji smo siledžijski decenijama pažljivo gradili. Kada govorimo o politici, posebno u Bosni i Hercegovini govorimo o berzi na kojoj se trguje moći. Moć blokade, moć pojedinaca, moć stranaka, moć stranaca, ali nikada o katarzičnoj moći izvinjenja. Jer opasno je izvinjenje. Može stvoriti ideje, očekivanja pa ne daj Bože i neke nove političke navike. A to ne želimo. Samo to ne", objašnjava Ćudić.
Dodaje da joj je bilo jasno da Mioković nije mislio na Hrvate kao narod kada se o Hrvatima uvredljivo izrazio u toku rasprave u emisiji jer se izvinio.
"U raspravi o Blajburgu mislio je na pripadnike postrojbi koje su se predstavljale kao borci za Hrvate, a zapravo su se borile protiv čovječnosti, jer su bile vođene fašističkom ideologijom. Ali ni tada mi ne pada na pamet da pravdam njegovu izjavu. Uvijek i svugdje je bilo previše ubijenih, pa makar se radilo i o jednom čovjeku. I tu nema ali. Iskrena, samoinicijativna politička izvinjenja su nam potrebna u ovoj zemlji. Ne čine nas manjim ljudima. Naprotiv. Upravo zato danas, kao predsjednica Naše stranke, kažem da u potpunosti stojim iza Dragana Miokovića koji se izvinio. Silno želim i borim se da svi što prije dočekamo dan u kojem će politička rukovodstva jasno reći da priznaju presude međunarodnog suda, kao i domaćih sudova, da osude fašističke pozdrave, da zabrane djelovanje fašističkih organizacija i izvinu se za riječi kojima su povrijedili bilo čije žrtve", istakla je Ćudić.
Iako bi, kako kaže, voljela da nikada nije izgovorio rečenicu koja je povrijedila ljude, Dragan Mioković je, tvrdi Ćudić, pokazao da je moguće priznati grešku i odškrinuti vrata nečemu čega se ovdje silno boje - moralnoj odgovornosti.
"Među onima koji danas traže njegovu smjenu ima i onih koji nisu pogriješili kada su vrijeđali žrtve, jer je vrijeđanje žrtava godinama dio njihovog političkog identiteta. Oni ne griješe iz nehata, oni griješe sa predumišljajem. Ali postoje i drugi. Među onima koji podržavaju smjenu Dragana Miokovića su i oni koji deklarativno traže izvinjenje od HDZ-a zbog negiranja zločina i vrijeđanja žrtava. Istovremeno, na izvinjenje koje je već upućeno, ne pristaju. Njih je, jednako kao i HDZ silno strah izvinjenja. Jer ono krši pravila igre. A osnovno pravilo političke igre u BiH je - uvijek traži krivca ali nikada rješenje. Važno je rezolutno dokazati da izvinjenje nema vrijednost i da će priznanje greške uvijek biti kažnjeno. U svojim i tuđim redovima. Oko toga se slažu SDA i DF sa HDZ-om i njihovim satelitima. Zato im je važniji i draži onaj Dragan od ovog Dragana", mišljenja je Ćudić.
Na kraju je poručila da će, ako već ne mogu vratiti vrijeme i ne praviti greške, uvijek biti spremni na njihovo priznanje te na izvinjenje i obeštećenje svakog koga su povrijedili ili mu bilo kakvu nepravdu nanijeli.
"Zato branimo kulturu izvinjenja. Ne zato što želimo kulturu slabosti, nego zato što želimo kulturu odgovornosti. Želimo katarzu i put naprijed. I za to ćemo se boriti, smijenjeni ili ne", zaključila je Ćudić.
