On je građane upozorio da će ta mjera imati "izuzetno teške posljedice za cijelu zemlju, u političkom, ekonomskom, socijalnom i svakom drugom smislu".
Predsjednik Vučić je kazao i da, pod postojećim uslovima, Rafinineriija u Pančevu može da radi do 1. novembra, dok će goriva na pumpama biti do Nove godine.
"Kada je riječ o derivatima dizela, benzina, mazuta i svega što je potrebno, garantujemo da do Nove godine neće biti nikakvih problema ni za koga. Imamo dovoljno u rezervama, sva naša skladišta su prepunjena", poručio je predsjednik Srbije.
Hoće li zaista biti problema i za koga i je li opravdan strah građana da će, kao početkom devedesetih, benzin kupovati kod uličnih prodavaca ”na crno”, pitanja su za profesora Pravnog fakulteta u Novom Sadu, nekadašnjeg predsjednika Vlade Vojvodine i bivšeg predsjednika Demokratske stranke Bojana Pajtića.
"Američke sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS) imaće ogromne posljedice po srpsku ekonomiju; tim prije što je NIS u značajnoj mjeri - oko dvije milijarde eura na godišnjem nivou - popunjavao republički budžet. Istovremeno, Srbija nema kapacitet za prenos svih naftnih derivata - benzina, nafte i dizela i, budući da je NIS pod sankcijama i da te naftne derivate ne prozvodi, neštasice je realno očekivati. Predsjednik Srbije, čija je politika i dovela do američkih sankcija, uporno ponavlja da rezervi ima. Naravno, te se rezerve brzo troše i pitanje je šta će država u energetskom sektoru od početka sljedeće godine imati na raspolaganju. Sankcije ne pogađaju samo zaposlene u NIS-u, pogađaju sve kategorije stanovništva; one predstavljaju ogroman udar na budžet Srbije, a očekujem i izuzetno veliki udar i na bruto društveni proizvod”, kaže za Vijesti.ba profesor Bojan Pajtić.
Zašto kažete da je predsjednik Vučić odgovoran za sankcije NIS-u?
PAJTIĆ: Zato što predsjednik Srbije vodi politiku za koju niti je imao kapacitet, niti ustavne nadležnosti. Po Ustavu, vanjsku politiku ne vodi predsjednik države; on tu državu predstavlja u inostranstvu, dok Vlada vodi unutrašnju i vanjsku politiku. Međutim, u Srbiji je sve moguće, pa i to da predsjednik pravi savezništva koja u aktuelnim političkim, ekonomskim i historijskim okolnostima državi samo nanose štetu.
Kakvu štetu?
PAJTIĆ: Za početak, kobno je vezivanje Srbije za rusku obavještajnu službu, koja je s jedne strane srpskoj javnosti saopštila da 15. marta u Beogradu nije korišten zvučni top, dok je sa druge uspjela da od Srbije napravi svojevrsni poligon za trening osoba zaduženih da u Moldaviji izazovu nerede u slučaju da na izborima pobijedi proevropska politika. Pored toga, u organizaciji ruske službe, državljani Srbije su u Francuskoj i Njemačkoj pokušali da, podsticanjem vjerske i nacionalne mržnje, izazovu sukob muslimana i Jevreja, zbog čega ih je policija te dvije države privela. Okolnosti na koje ukazujem najuvjerljivije demantuju tvrdnje da srpske službe nisu bile obaviještene o ruskom paravojnom kampu za obuku aktivista; posebno ako znamo da je riječ o službama koje su, na primjer, u realnom vremenu prisluškivale sve plenume svih fakultetu u Srbiji.
Iako je i zbog rata u Ukrajini i zbog rata na Bliskom Istoku svijet veoma polarizovan, Vučić istrajava u stvaranju savezništava koje će Srbiju strahovito puno koštati. Jer Srbija je, da podsjetim, i u ekonomskom i u političkom smislu naslonjena na Evropu, odnosno na Evropsku uniju.
Tadašnji predsjednik Srbije i lider Demokratske stranke Boris Tadić je, zajedno sa Vojislavom Koštunicom, NIS prodao Rusima, i to pod katastrofalnim uslovima po Srbiju. U to vrijeme ste bili potpredsjednik Demokratske stranke, zato Vas i pitam zašto optužujete predsjednika Vučića.
PAJTIĆ: U prodaji NIS-a nisam lično učestvovao, pa se za to ne mogu osjećati odgovornim. Ta prodaja je bila veliki udarac i ni malo prijatna vijest za Demokratsku stranku u Vojvodini, koju sam tada vodio. Ta je prodaja, dakle, svakako dio problema.
Drugi dio je rat u Ukrajini: da se režim u Srbiji nije svrstao na rusku stranu, ne bi bilo ovako oštrih sankcija Amerike. Vučić je očekivao da će mu, kao autokrati, Donald Tramp gledati kroz prste. To što je Tramp Srbiji uveo carine od 35 procenata - najviše od svih država regiona, govori da je ta nada bila bez osnova. Vidjelo se to i prilikom Vučićevog pokušaja da, pod tuđim imenom, uđe na proslavu Republikanske stranke na Floridi, gdje je doživio poniženje i fijasko. Najzad, nedavno se njegovo ime nije našlo na spisku gotovo 200 državnika sa kojima se, tokom GS UN, Trump rukovao.
Poziciju Srbije dodatno je otežala afera ”Generalštab”, koja je, pokazujući svu neozbiljnost i koruptivnost Vučićeve vlasti, izavala skandal unutar SAD.
Hoćete da kažete da je Amerika promijenila odnos prema predsjednika Vučiću?
PAJTIĆ: Promijenile su se okolnosti u Srbiji.
U kojem smislu?
PAJTIĆ: Baš kao političari, analitičari i istraživači javnog mnjenja u Srbiji, i zapadni partneri prate prilike u našoj zemlji, gledaju istraživanja javnog mijenja i razumiju da će Vučićev režim uskoro biti pobijeđen na izborima. Ako se kandiduje studentska lista i ako opozicija ne bude išla u više kolona, biće to kombinacija koja vodi do pobjede. Hoću da kažem da je politički vidljiva i jasna alternativa Vučićevom režimu otvorila prostor za drugačiji ugao gledanja. Dok je djelovalo da je Vučić neprikosnoven, ulaženje zapadnih partnera u direktan klinč sa njim nije bilo realno: samo bi podstaklo ireverzibilno guranje Srbije prema Rusiji i Kini.
EU i SAD sada vide političku alternativu režimu, zato stvari posmatraju drugačije. Jasno im je, dakle, da Vučić uskoro neće biti tu gdje je.
Predsjednik Vučić ponavlja da bi izbori mogli biti održani tek krajem naredne godine?
PAJTIĆ: Siguran sam da će Vučić izbore raspisati ranije. Cilj ponavljanja da će izbori biti održani krajem 2026. godine je da se uljuljkaju opozicija i studenti. Naravno, veći problem je opozicija, koja se još nije konsolidovala. Studenti imaju popunjenu listu, uveliko su u kampanji. Međutim, opozicija i dalje ne zna na koliko će frontova, u koliko kolona. Očito se teško snalazi u novonastaloj situaciji.
Da, ali zašto mislite da će predsjednik Vučić ranije raspisati izbore?
PAKTIĆ: Zato što mora. Ekonomska situacija generalno je veoma loša, dodatno je pogoršavaju američke sankcije NIS-u. Režim je riješio da sva budžetska sredstva koja su mu na raspolaganju preusmjerava ka EXPO-u, koji je pljačka vijeka. Tih nekoliko milijardi eura režim će nastaviti da gura ka Expo-u, ali teško da će tog novca biti dovoljno za sve institucije, za socijalna davanja i slično. Ne zaboravite, najzad, da je režim institucije kulture koje su podržale studente praktično skinuo sa budžeta. Razlog je političko opredjeljenje umjetnika, u to nema sumnje, ali ne bi trebalo zanemariti ni potrebu režima da dodatno rastereti budžet. Uskoro će, bojim se, opterećenje biti toliko da će se problem kreditiranje nekih osnovnih funkcija države otvoriti početkom sljedeće godine. Vučić više ne kontroliše sistem, građani su se ohrabrili i njegova će pozocija vremenom postajati sve gora. Zato kažem da bi po njega najbolje bilo da sada raspiše izbore. Ne vjerujem prije godišnjice tragedije u Novom Sadu, ali očekujem da to učini ubrzo nakon 1. novembra.
Vjerujem da ste čuli tezu da je mnogo stranih faktora i partnera uključeno u Expo - ogroman je novac u igri, te da upravo to čuva vlast predsjedniku Vučiću. Čuva li je?
PAJTIĆ: Bojim se da tu ima istine. Uostalom, planirani troškovi Expo-a višestruko su veći od realne cijene organizovanja sličnih manifestacija. Pritom, ovo je tematska izložba, nije tzv. veliki Expo.
Ako je za Expo zaista namijenjeno 17 milijardi eura, onda je jasno da će tu biti dosta onih koji bi voljeli da Vučić ostane tu gdje je. Ipak, to što naspram sebe ima stotine hiljada građana spremnih da budu pretučeni, privedeni i otrovani suzavcem, potvrđuje da Vučić i nije baš u stanju da upravlja sistemom i procesima, niti da vlada kako je vladao prije novembra 2024. godine. Naprosto, to nije održivo. Zato vjerujem da će Vučić uskoro raspisati izbore kako bi pokušao da nekako povrati legitimitet. Na ruku mu, kažem, ide to što opozicija, z razliku od studenata, za njih još nije spremna.
Imate li problem sa studentskom listom, s imenima kojima se licitira u javnosti, ali i sa njihovom nikada do kraja definisanom profilacijom, koja često djeluje kao antievropska i proruska?
PAJTIĆ: Studentska lista nije objavljena i, budući da su me mučile brige slične ovima o kojima govorite, razgovarao sam sa studentima i saznao da mnogih imena koja se spominju u javnosti i koja se doživljavaju kao ekstremno desna ili izrazito proruska, na toj listi neće ni biti. Studenti, naime, vode računa o izbalansiranosti liste. U tom smislu, reći da su studenti desno orijentisani nije dovoljno precizno ili nije tačno. Studenti su samo odraz društva.
Pa, upravo je društvo takvo - rusifikovano, antievropsko, desno.
PAJTIĆ: Da, ali među studentima imate ljevicu, anarholiberale, zelene, socijaldemokrate, komuniste, konzervativce, desničare... Uspjeli su ono što u autoritarnim režimima uspijeva samo vladajuća stranka, a to je da budu „catch all“ snaga. Studentima to polazi za rukom upravo zato što uporno izbjegavaju da budu gurnuti u bilo koji politički kontekst. Međutim, reći da su proruski opredijeljeni, iako ih je Vladimir Putin nazvao teroristima iii organizatorima obojene revolucije, prosto nije precizno, a nije ni fer. Oni jasno razumiju gdje je budućnost Srbije: biciklima nisu išli do Kremlja, niti su pješačili do Pekinga.
Išli su u Brisel da se žele na politiku EU, ne da je afirmišu, a predsjednika Putina nisu kritikovali, nego su mu se pravdali. Uostalom, kada ste tačno i gdje čuli da se zalažu za Srbiju u EU?
PAJTIĆ: Studenti su veoma politički heterogeni, u to nema sumnje, zato sve odluke donose konsenzusom. Ako neko kaže da Srbiji nije mjesto u Evropskoj uniji, odstupio je od opšteg usmjerenja. Istina je da se studenti o tome nisu izjašnjavali, niti su zauzimali bilo kakav stav o spoljnopolitičkom kursu zemlje, i to je, ponavljam, veoma jasno obrazloženo: Vučićev režim kontroliše devedeset procenata medija i što studenti više izoštre svoju poziciju, to će ih režim više satanizovazi i otimati im glasove. Da bi se režim pobijedio, mora postojati lista koja obuhvata i konzervativne i desne glasove.
Odluku da ne iznose stavove koji antagonizuju društvo veoma razumijem; tim prije što znam da se studenti zalažu za vrijednosti koje svakako nisu Putinove, nego one koje se poklapaju sa Evropskom konvencijom o ljudskim i političkim pravima.
Srbija ima i jasno opredijeljenu proevropsku opoziciju, koja će svakako izaći na izbore. Hoće li u jednoj ili u dvije kolone, vidjećemo.
Približava se godišnjica tragedije u Novom Sadu, kada je, nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici, živote izgubilo šesnaest ljudi. Predsjednik Vučić je ove sedmice javnosti ponudio novu temu: šta je, dakle, opozicioni odbornik tražio na Željezničkoj stanici dva sata prije pada nadstrešnice. Poslanici vladajuće većine i kontrolisani tabloidi to su nazvali - terorizmom. Profesor, šta je ovo?
PAJTIĆ: To je klasična Vučićeva konstrukcija. Samo me čudi to što je se sjetio tek jedanaest mjeseci nakon što je nadstrešnica pala i usmrtila šesnaest ljudi. Previše tragedije za tako jeftin trik.
S obzirom na učestalost putovanja na relaciji Novi Sad - Beograd, posebno ljudi iz javnog života i istaknutih oponenata Vučiću, da se tog jutra na novosadskoj Željezničkoj stanici nije našao Miša Bačulov, našli bi se Marinika Tepić, Goran Ješić, Bora Novaković ili ja kao nastranačka ličnost. Dva dana ranije sam tuda prošao. Hoću da kažem da je, po zakonu vjerovatnoće, mnogo veća mogućnost da se neko od opozicionara tog dana i u toku prijepodneva tu našao, nego da nije. Sticajem okolnosti, bio je Bačulov, koga režim, razvijajući teoriju zavjere, sada optužuje za terorizam!? Nadstrešnica, dakle, nije pala zbog ošljarenja, korupcije i lopovluka režima, nego je pad izazvao opozicioni odbornik daljinskim upravljačem!? Vučić zna da je dio njegovih birača sklon teorijama zavjere i da im je lakše da prihvate fantazije o blokaderima i teroristima koji su ubili šesnaest ljudi, nego da je to učinila pohlepa njihovog vođe i idola Aleksandra Vučića.
Ti se ljudi mogu vidjeti na kontramitinzima koje organizuje režim. Ima li na tim skupovima potencijala za ozbiljniju destabilizaciju?
PAJTIĆ: Vučićev režim organizuje proteste protiv studenata, protiv mladosti svoje zemlje. Vučić uvijek vodi politiku konfrontacije, nikada ne nudi afirmativnu ideju o kojoj bih se saglasila većina društva. Neprekidno se svađa. Nekada je svađao narode bivše Jugoslavije, sada građane Srbije. Problem sa njegovim kontramitinzima je taj što oni pokazuju koliko je malo građana spremno da bez naknade na njima učestvuje. A riječ je, vidjeli smo, uglavnom o korisnicima socijalne pomoći, veoma često stranim radnicima kojima je poslodavac naredio da tamo odu, iako ne znaju ni kako su ni zašto tu. Očito je sve manje građana spremnih na to da se zbog Vučića sukobljavaju sa mladošću i budućnošću svoje zemlje. Vučićevi kontramitinzi ne bi predstavljali opasnosti da na njima nema kriminalaca, agresivnih i spremni na obračun sa svima koji ne misle kao njihov gazda. Bilo kakav konflikt 1. novembra u Novom Sadu bio bi veliki autogol režima.
Mislite da će obilježavanje godišnjice novosadske tragedije proteći u miru?
PAJTIĆ: Nisam siguran da će režim odustati od pokušaja da organizuje provokacije kakve smo imali priliku da gledamo proteklih jedanaest mjeseci. Nakon prvog protesta u Novom Sadu, onog velikog organizovanog nekoliko dana poslije 1. novembra, režim je upotrebio silu. Zašto ne bi i godinu kasnije? Imamo li neku garanciju da to neće učiniti? Ipak, u ovom je momentu važno znati da će 1. novembra u Novom Sadu biti veoma mnogo građana. Ne moram objašnjavati zašto.
