S druge strane, Bosna i Hercegovina je, u jednom prilično bizarnom scenariju, glasala za osudu države (Iran) koja se legitimno branila, i to one države koja je prije trideset i tri godine kršeći embargo na uvoz oružja u Bosnu i Hercegovinu, Denisu Bećiroviću, Zlatku Lagumdžiji i Elemedinu Konakoviću, pomogla da sačuvaju državu...
Prema saznanjima do kojih je došao magazin Stav, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović je, zaobilazeći proceduru u Predsjedništvu BiH, uputio usmenu instrukciju preko kadrova u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, a na osnovu koje je donešena nezakonita odluka od strane Ministarstva vanjskih poslova BiH i ambasadora BiH pri Ujedinjenim nacija.
Usmena instrukcija Bećirovića, Ministarstvu vanjskih poslova na čelu sa Elmedinom Konakovićem i ambasadi BiH pri Ujedinjenim nacijama na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, sadržavala je političku sugestiju da se mimo odluke Predsjedništva BiH podrži Rezolucija kojom se osuđuju iranski napadi na države Vijeća za saradnju u Perzijskom zaljevu (GCC), kao i na Jordan.
Prema našim saznanjima predstavnici vladajuće Trojke na ovakav potez odlučili su se uzimajući u obzir posebne lične veze sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, te polazeći od pretpostavke da bi eventualno suzdržano glasanje ili neizjašnjavanje izazvalo bijes Sjedinjenih Američkih Država, koje uopće nisu ni inicijator pomenute Rezolucije, piše Stav.
Politička odgovornost
Ono što je dodatno interesanto jeste činjenica da Ujedinjeni Arapski Emirati prije samo dvije godine nisu podržali Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, dok su sada sa druge strane dobili podršku Bosne i Hercegovine u osudi navodnih iranskih napada na Ujedinjene Arapske Emirate, iako nema podataka o bilo kakvim civilnim stradanjima u Emiratima.
S druge strane, Bosna i Hercegovina je, u jednom prilično bizarnom scenariju, glasala za osudu države (Iran) koja se legitimno branila, i to one države koja je prije trideset i tri godine kršeći embargo na uvoz oružja u Bosnu i Hercegovinu, Denisu Bećiroviću, Zlatku Lagumdžiji i Elemedinu Konakoviću, pomogla da sačuvaju državu, iako se neki među njima za nju nisu bili spremni boriti, piše Stav.
