"Ne možete se baviti ni mikromenadžmentom pa vi identifikovati zastoje, ali Evropska unija sa svim svojim službama, sa svojom reprezentacijom koja mjerodavno snima, koja registrira šta se događa u Bosni i Hercegovini, tačno zna ko su kočničari. "
"Usuđujem se reći da se ponekad osjeti kao da je Bosna i Hercegovina na neki način kao siroče tretirana. Ponekad, ja znam da se mnogi neće složiti sa ovim, ali doista je tako, jer ako govorimo o izvlačenju Bosne i Hercegovine kao glavnog, epicentralnog problema, kada je sigurnost Evrope u pitanju uopće, onda ne možemo dozvoliti ruski uticaj ovdje, preko raznih proksija, Dodika i Čovića, a da se ništa na tome ne učini", kazao je za N1 ambasador BiH u Belgiji i Luksemburgu, Erol Avdović.
Kada govorim o proširenju EU, često se čuje da su Ukrajina i Moldavija sada u fokusu zbog rata, ali kakav je zapravo stvaran odnos Brisela prema BiH u poređenju s njima? Ima li BiH uopšte onaj "mentorski tretman" kakav vidimo prema Albaniji ili Crnoj Gori?
Ako bih lakonski pokušao odgovoriti, van svih diplomatskih uzusa, onda bih rekao nema. BiH nije favorizirana kao što je favorizirana Ukrajina. U Briselu već odavno postoji ono što mi trebamo držati kao glavni kriterij, da tu nema popuštanja, a to su kriteriji da svakome ide prema zaslugama. Pa i mi u tom kontekstu moramo ispuniti sve što nam je stavljeno da se ispuni kao domaći zadatak, ali prisutno je, ne može se izbjeći od toga, posebno kada ste diplomata ovdje, kada razgovarate, kada vidite kako to izgleda u kontekstu geopolitičkih zbivanja, da su doista bez ikakve dileme Ukrajina i Moldavija favorizirane, a da su favoriti u regionu i te kako Crna Gora. Govori se već od 2028. godine kao o mogućem priključenju Crne Gore, na čemu mi svakako kao bosanskohercegovački diplomati ovdje u Briselu, ne samo kolegijalno, nego doista radosno čestitamo, jer više Evropske unije u regionu oko nas, naravno, i u trendovima koje se tiču Bosne i Hercegovine, znači više sigurnosti i bolja regionalna stabilnost cijelog Zapadnog Balkana. Međutim, Crna Gora, pa i Albanija, već su izdvojeni favoriti i za njih se kaže da su zaslužili to favoritsko mjesto, kao i odnos prema Ukrajini, odnosno Moldaviji. Za Ukrajinu se čak kaže, bez obzira što tamo ipak traje rat i padaju bombe, kako sprovodi reforme, a nama se, Bosni i Hercegovini, rekao bih ispravno spočitava da kasnimo u tim reformama, uz neke dodatke o kojima možemo razgovarati.
Stalno slušamo o reformskim zakonima i glavnom pregovaraču kao uslovima, ali zašto se čini da se odgovornost uvijek prebacuje na institucije, dok se konkretni pojedinci koji blokiraju procese rijetko imenuju ili sankcionišu od same Unije?
To je pravo pitanje, a kamo sreće da je to i diplomatsko frekventnije pitanje koga mi postavljamo. Mogu vam reći da ove tri godine koje sam skoro proveo u Briselu, skoro dvije i nešto govorim upravo o tome: nemojte, molim vas, prstom upirati na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Naravno, ne možete se baviti ni mikromenadžmentom pa vi identifikovati zastoje, ali Evropska unija sa svim svojim službama, sa svojom reprezentacijom koja mjerodavno snima, koja registrira šta se događa u Bosni i Hercegovini, tačno zna ko su kočničari. Dakle, posvetite pažnju onima koji koče procese, sasvim konkretno projicirajući na nivo Parlamenta gdje se trebaju dogoditi, gdje se treba dogoditi to usvajanje famozna dva zakona, gdje treba onda kroz Predsjedništvo BiH ili kako se već dogovori treba ići imenovanje glavnog pregovarača. A to su ta tri elementa na osnovu svega onoga što se Bosni i Hercegovini spočitava, nekih 50-ak reformi u kojima kasni. Onda recite ko to koči? Vidite da je kvorum u bosanskohercegovačkom parlamentu, u domovima, i te kako upitan, i to je upitan stalno sa istih adresa. Nemojte onda da cijelu Bosnu i Hercegovinu prozivamo. Kao da nemamo dovoljno diplomatske snage da nam se to uvaži i da se onda mentorski, kao što ste spomenuli, radi na onim uskim grlima gdje je taj zastoj i da se jednostavno "zavrnu ruke" onima koji sprječavaju to. Međutim, čini mi se da to izostaje.
Komesarka Marta Kos je tokom razmjene mišljenja o Bosni i Hercegovini rekla mnogo toga uključujući i to da je veoma angažirana po pitanju naše zemlje. Međutim svjesna je da postoji problem na terenu, uz generalnu priču navela je da je problem Milorad Dodik. Kako tumačiti to što Dodik i nakon presude i najavljivanog političkog kraha i dalje biva podcrtavan kao ključni problem u BiH? Spominje li se igdje u ovom trenutku HDZ?
Rijetko se spominje HDZ. Oni imaju svoju, kako bih rekao, glasnogovornicu. Trenutno je na vlasti i odnosi prevagu u cijelom parlamentu, tom briselskom konglomeratu. Ta Evropska pučka partija (EPP), kojoj pripada i HDZ, kojoj pripada na kraju i SNS iz Srbije, kojoj pripada taj desni centar, a Boga mi često naginje i malo više udesno, i gotovo da se svi paze. To je politika, to je visoka diplomatija. Komesarka Kos kaže sve ono što treba, ali već ima i zamjerki na način kako to ona kaže, da na neki način govori po defoltu. Evo prekjuče spominjala da je veoma angažovana u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Onda su joj neki objektivni promatrači rekli: "Pa kako ste angažovani na Kosovu kad niste nikad ni otišli na Kosovo? To je jedina zemlja koju niste koju niste posjetili". S druge strane, to favoriziranje Ukrajine, dakle, mi takođe pozdravljamo približavanje Ukrajine u članstvo Evropske unije, ali to donekle ide do granica neshvatljivog. Čak su neki krugovi ovdje u Briselu govorili da bi Ukrajina mogla sljedeće godine, 2027., da postane članica Evropske unije. Onda je došlo otrežnjenje iz kabineta kancelara Njemačke, Friedricha Merza. Prioritet svakako jeste Ukrajina iz geopolitičkih razloga. I sad tu trebamo povući crtu i pitati zašto onda Bosna i Hercegovina nije upravo iz geopolitičkih razloga pogurana. Mi znamo tačno i ljude, identifikovali smo visoke diplomate Evropske unije. Nije sad red da ja ovdje pominjem imena koji su kočili ili zaustavili sankcionisanje tih kočničara u Bosni i Hercegovini, koji jednostavno ne dozvoljavaju da se ti evropski zakoni brzo stave na dnevni red, da se usvoje, da se onda ide na imenovanje glavnog pregovarača. A s druge strane, i te kako su zaustavili sankcionisanje Dodika. Nisu to bili samo Orbanovi Mađari, bile su i neke druge zemlje. I nije tu bilo, rekao bih, balansiranog pristupa.
Gotovo, evo, usuđujem se reći da se ponekad osjeti kao da je Bosna i Hercegovina, bez obzira što nam se pročitava to gdje smo mi zakasnili i stalno nam se fakturiše da ćemo izgubiti novce - da izgubićemo novce, na neki način kao siroče tretirana. Ponekad, ja znam da se mnogi neće složiti sa ovim, ali doista je tako, jer ako govorimo o izvlačenju Bosne i Hercegovine kao glavnog, epicentralnog problema, kada je sigurnost Evrope u pitanju uopće, onda ne možemo dozvoliti da ruski uticaj ovdje, preko raznih proksija, preko gospodina Dodika, ali i to da se gledajući kroz prste na neki način HDZ-u i gospodinu Čoviću dozvoli takva bliskost gospodina Čovića sa tim proruskim elementima, a da se ništa na tome ne učini.
