Zašto države mijenjaju ime?

Ujedinjene nacije su prihvatile zahtjev Ankare da bude zvanično, na engleskom, poznata kao Türkiye kao što je to slučaj na turskom jeziku. Turska se možda odlučila za neobičan i možda čak ekstravagantan izbor, ali sigurno nije bila jedina zemlja koja je to učinila.

Zašto zemlje mijenjaju imena?

Najčešći razlog zašto se zemlje odlučuju na promjenu imena je oslobađanje od okova kolonijalizma. Nakon Drugog svjetskog rata, desetine zemalja su postale nezavisne, a zatim preimenovale gradove, institucije, pa čak svoje nazive, kako bi odražavali domaću kulturu, često napuštajući nazive koje su nametnule evropske nacije koje su još uvijek bile snažno povezane s kolonijalnom prošlošću.

Rodezija, koja je nosila nadimak Cecil Rhodesa, britanskog kolonizatora, promijenila je ime u Zimbabve. Thomas Sankara je 1984. godine promijenio Gornju Voltu u Burkina Faso. Joseph-Desiré Mobutu je imao slabu tačku na imena. Prvo je promijenio svoje ime u Mobutu Sese Seko i natjerao svoje sunarodnike da napuste čak i kršćanska imena u skladu s politikom "autentičnosti". Također je promijenio ime svoje zemlje iz Republike Kongo u Zair 1971. godine. Ironično, Zair je bio portugalski naziv za rijeku Kongo. Nakon završetka njegove katastrofalne vladavine 1997. godine, zemlja se vratila da je poznata kao Demokratska Republika Kongo.

Druge zemlje su motivirane lakoćom izgovora. Češka Republika ima skraćeni oblik „Česko“, na češkom, i stoga je tražila od drugih zemalja da koriste engleski ekvivalent, uglavnom bezuspješno.

Nekadašnja Republika Makedonija je u diplomatskim krugovima nazivana "Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija". Dio "Sjeverna" u nazivu Sjeverna Makedonija usvojen je kako bi se riješio dugi spor s Grčkom, koja je insistirala da upotreba imena Makedonija implicira pravo na teritoriju istoimene grčke regije. Situacija je eskalirala kada je Grčka zbog naziva blokirala ulazak svog susjeda u NATO.

Ako postoji opći razlog za promjenu naziva zemlje, onda je to da zemlje i njihovi lideri žele kontrolirati nacionalne historije kroz „makeover“ svog imena. Uostalom, u eri u kojoj je sve marketing, čak je i ovaj pristup ugrađen u tu akciju „nacionalnog brendiranja“, što je veoma značajan, ali podcijenjen faktor strateškog pozicioniranja jedne države.