Rasulo Zapada poprima oblik “hijerarhijskog loma”.
Emmanuel Todd poznati je francuski i zapadni pisac. Njegovo britko djelo o kolapsu zapadnog poretka, Poraz Zapada, prije dvije godine, izazvalo je burne reakcije.
Bosansko izdanje knjige „Poraz Zapada“ objavit će uskoro Izdavačka kuća Vrijeme iz Zenice. Portal Odgovor.ba objavio je predgovor intrigantnom, drugom francuskom izdanju ove knjige, koji je autor napisao u septembru 2025.
Manje od dvije godine nakon objavljivanja francuskog izdanja knjige Poraz Zapada, u januaru 2024, potvrdila su se njezina glavna predviđanja. Rusija se održala vojno i ekonomski. Američka vojna industrija je iscrpljena. Evropske ekonomije i društva na ivici su kolapsa. Čak i prije nego što ukrajinska vojska bude slomljena, dostignuta je sljedeća faza rasula Zapada.
Oduvijek sam bio neprijateljski raspoložen prema rusofobnoj politici Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, ali kao Zapadnjak privržen liberalnoj demokratiji, Francuz obrazovan na polju istraživanja u Engleskoj, dijete majke koja je izbjegla u SAD tokom Drugog svjetskog rata, užasnut sam posljedicama koje za nas Zapadnjake ima nepametno vođeni rat protiv Rusije.
Tek smo na početku katastrofe. Približava se prekretnica nakon koje će se odigrati krajnje posljedice poraza.
Rusi kao vojni štit ostatka svijeta
“Ostatak svijeta” (ili “globalni jug” ili “globalna većina”), koji se zadovoljio svojom podrškom Rusiji odbijajući bojkotirati njezinu ekonomiju, sada otvoreno pokazuje svoju podršku Vladimiru Putinu. BRICS se širi prihvatanjem novih članica te time povećava međusobnu povezanost. Pod prinudom SAD-a da izabere stranu, Indija je izabrala nezavisnost: fotografije Putina, Xija i Modija sa sastanka Šangajske organizacije za saradnju u augustu 2025. simbol su tog ključnog trenutka. Pa opet zapadni mediji ne prestaju prikazivati Putina kao čudovište, a Ruse kao kmetove. Ovi mediji već svakako nisu bili u stanju zamisliti da “ostatak svijeta” vidi Putina kao običnog državnika i Ruse kao obična ljudska bića, nosioce specifične ruske kulture i želje za suverenitetom. Danas se bojim da će nam naši mediji pogoršati sljepilo time što neće biti u stanju zamisliti obnovljeni ugled Rusije u ovom ostatku svijeta kojeg je Zapad stoljećima ekonomski eksploatirao i nipodaštavao. Rusi su se usudili. Izazvali su Imperiju i pobijedili.
Ironija je historije u tome da su Rusi, bijeli evropski narod slavenskog jezika, postali vojni štit ostatka svijeta jer ih je, nakon pada komunizma, Zapad odbio primiti kao svoje.
Uprkos nedosljednostima politike Donalda Trumpa, američkog predsjednika koji je doživio poraz, ovdje mogu skicirati model rasula Zapada. Mislim da ove nedosljednosti ne proizlaze iz nestabilne i nesumnjivo perverzne ličnosti, već iz dileme nerješive za SAD. S jedne strane, njihovi lideri, i u Pentagonu i u Bijeloj kući, znaju da je rat izgubljen i da će Ukrajina morati biti prepuštena sebi. Dakle, zdrav razum navodi ih da žele izaći iz rata. Ali, s druge strane, isti taj zdrav razum daje im predosjećaj da će povlačenje iz Ukrajine imati dramatične posljedice za Imperiju kakve povlačenja iz Vijetnama, Iraka ili Afganistana nisu imala. Ovo je, zapravo, prvi američki strateški poraz na svjetskoj razini, u kontekstu masovne deindustrijalizacije i teške reindustrijalizacije SAD-a. Kina je postala svjetska radionica; njezina vrlo niska stopa nataliteta sigurno će je spriječiti da zamijeni SAD, ali je već prekasno da se SAD s njom industrijski takmiči.
Evropljani slabo razumiju vojni poraz
Dedolarizacija svjetske ekonomije je započela. Trump i njegovi savjetnici to ne uspijevaju prihvatiti jer bi to značilo kraj Imperije. Međutim, postimperijalno doba trebalo bi biti cilj projekta MAGA (Make America Great Again – Učinimo Ameriku ponovo velikom) – koji teži povratku američke nacionalne države. Ali za Ameriku, čija je sposobnost proizvodnje realnih dobara danas vrlo slaba [...], nemoguće je odustati od života na kredit, koji, ustvari, postiže proizvodnjom dolarā. Takvo imperijalno-monetarno povlačenje uzrokovalo bi brutalan pad životnog standarda, uključujući i Trumpove glasače iz naroda. Prvi budžet drugog Trumpovog predsjedavanja, One Big Beautiful Bill Act (OBBBA – Jedan veliki lijepi zakon), stoga ostaje imperijalni uprkos carinskim zaštitama koje otjelovljuju protekcionistički projekt ili san. OBBBA ponovo pokreće vojne troškove i deficit. Ko god kaže “budžetski deficit u SAD-u”, neizbježno misli na proizvodnju dolara i trgovinski deficit. Imperijalna dinamika ili, bolje rečeno, imperijalna inertnost, ne prestaje potkopavati san o povratku produktivne nacionalne države.
U Evropi, državnici i dalje slabo razumiju ovaj vojni poraz. Oni nisu upravljali operacijama. Pentagon je taj koji je izradio planove za ukrajinsku kontraofanzivu u ljeto 2023 (u toj sam godini napisao Poraz Zapada). Iako je američka vojska imala svog ukrajinskog posrednika koji je vodio rat, zna da su se razbili o rusku odbranu – jer nije mogla proizvesti dovoljno oružja i jer je ruska vojska bila pametnija od nje. Evropski su lideri isporučili samo sisteme naoružanja, i to ne one najvažnije. S druge strane, premda nesvjesni razmjera vojnog poraza, oni znaju da su njihove vlastite ekonomije paralizirane politikom sankcija, posebno prekidom snabdijevanja jeftinim ruskim energentima. Ekonomsko polovljenje evropskog kontinenta bio je čin samoubilačkog ludila. Njemačka ekonomija stagnira. Širom Zapada siromaštvo i nejednakost rastu. Ujedinjeno Kraljevstvo je na rubu ponora. Francuska je odmah iza. Društva i politički sistemi su u zastoju.
Negativna ekonomska i društvena dinamika postojala je i prije rata i već je pritiskala Zapad. Bila je vidljiva, u različitoj mjeri, širom Zapadne Evrope. Slobodna trgovina potkopava industrijsku bazu Zapadne Evrope. Imigracija razvija sindrom identiteta, posebno unutar radničke klase lišene sigurnih i pristojno plaćenih poslova.
Elitizam visokoobrazovanih doveo do populizma
Na dubljem nivou, negativna dinamika fragmentacije je kulturološka: masovno visoko obrazovanje stvara raslojena društva u kojima visokoobrazovani – 20 %, 30 %, 40 % stanovništva – počinju živjeti unutar svojih krugova, smatrati se superiornijima, a prezirati radničku klasu, odbacivati manuelni rad i industriju. Osnovno obrazovanje za sve (sveopća pismenost) hranilo je demokratiju, stvarajući homogeno društvo čija je podsvijest bila egalitarna. Visoko obrazovanje iznjedrilo je oligarhije, a ponekad i plutokratije, raslojena društva s raširenom neegalitarnom podsviješću. Krajnji paradoks: razvoj visokog obrazovanja u ovim oligarhijama ili plutokratijama naposljetku je doveo do pada intelektualnog nivoa! Ovaj slijed opisao sam prije više od četvrt stoljeća u knjizi Ekonomska iluzija (L’Illusion économique), objavljenoj 1997. Zapadna industrija otišla je u “ostatak svijeta”, a također, naravno, i u bivše narodne demokratije Istočne Evrope koje su, oslobođene podređenosti sovjetskoj Rusiji, vratile svoj višestoljetni status periferije kojom dominira Zapadna Evropa. U Poglavlju 3 detaljno govorim o ovoj vrsti unutrašnje Kine, gdje je industrijskih radnika i dalje mnogo. Međutim, svugdje u Evropi elitizam visokoobrazovanih doveo je do “populizma”.
Rat je znatno povećao tenzije u Evropi. Kontinent siromaši. Ali, iznad svega, kao veliki strateški neuspjeh, on delegitimizira lidere nesposobne da svoje zemlje vode do pobjede. Ubrzava se razvoj konzervativnih narodnih pokreta (koje novinarske elite uglavnom nazivaju “populističkim”, “ekstremno desnim” ili “nacionalističkim”). Reform UK u Ujedinjenom Kraljevstvu, AfD u Njemačkoj, Nacionalno okupljanje u Francuskoj… Ironija se nastavlja: ekonomske sankcije za koje je NATO očekivao da će izazvati “promjenu režima” u Rusiji uskoro će donijeti niz “promjena režima” Zapadnoj Evropi. Zapadne vladajuće klase delegitimizirane su porazom upravo u trenutku kada je ruska autoritarna demokratija relegitimizirana pobjedom ili, bolje rečeno, prelegitimizirana, budući da je povratak stabilnosti Rusije pod Putinom od samog početka osigurao njezinu neospornu legitimnost.
Ovakav je naš svijet dok se približavamo 2026.
Rasulo Zapada poprima oblik “hijerarhijskog loma”.
Sjedinjene Američke Države odriču se kontrole nad Rusijom, a sve više, vjerujem, i nad Kinom. Stavljene pod kinesku blokadu uvoza samarija, rijetkog zemnog elementa ključnog za vojnu aeronautiku, Sjedinjene Američke Države više ne mogu ni sanjati o vojnom sukobu s Kinom. Ostatak svijeta – Indija, Brazil, arapski svijet, Afrika – izvlači iz toga korist i izmiče im. Sjedinjene Američke Države snažno se okreću protiv svojih evropskih i istočnoazijskih “saveznika”, u posljednjem pokušaju prekomjerne eksploatacije, a također, mora se priznati, naprosto iz čistog inata. Da bi izbjegli svoje poniženje, da bi svoju slabost sakrili od svijeta i od sebe samih, oni kažnjavaju Evropu. Imperija proždire samu sebe. Takav je smisao carina, tariffs, i prisilnih investicija koje je Trump nametnuo Evropljanima, kolonijalnim podanicima, a ne partnerima, u sve manjem imperiju. Isteklo je vrijeme liberalnih, solidarnih demokratija.
Slom unutrašnje solidarnosti na Zapadu – nihilizam
Trampizam je “bijeli narodni konzervativizam”. Ono što se pojavljuje na Zapadu nije solidarnost narodnih konzervativizama, već slom unutrašnjih solidarnosti. Bijes koji proizlazi iz poraza navodi svaku zemlju da se okrene protiv slabijeg od sebe, da bi ublažila vlastitu ozlojeđenost. Sjedinjene Američke Države okreću se protiv Evrope ili Japana. Francuska ponovo rasplamsava sukob s Alžirom, svojom nekadašnjom kolonijom. Nema sumnje da će Njemačka, koja je, od Scholza do Merza, pristala na poslušnost SAD-u, svoje poniženje okrenuti protiv svojih slabijih evropskih partnera. Čini mi se da je moja zemlja, Francuska, najugroženija.
Jedan od temeljnih koncepata poraza Zapada jeste nihilizam. Objašnjavam da “nulto stanje” protestantske religije – sekularizacija je stigla do svoga kraja – ne objašnjava samo američki obrazovni i industrijski kolaps. Nulto stanje, također, otvara metafizičku prazninu. Osobno nisam vjernik i ne zalažem se ni za kakav povratak religije (ne vjerujem da je to moguće), ali kao historičar moram primijetiti da nestanak društvenih vrijednosti religijskog porijekla dovodi do moralne krize, do nagona za uništavanjem stvari i ljudi (rat) i u konačnici do pokušaja ukidanja stvarnosti (primjeri za to su transrodni fenomen za američke demokrate i poricanje globalnog zagrijavanja za republikance). Kriza postoji za sve potpuno sekularizirane zemlje, ali je gora za one čija je religija bila protestantizam ili judaizam, koje su apsolutističke religije u potrazi za transcendentnim, više nego katolicizam koji je otvoreniji ljepoti svijeta i zemaljskog života. Upravo u SAD-u i Izraelu vidimo razvoj parodijskih oblika tradicionalnih religija, po mom mišljenju parodija nihilističke suštine.
Ova iracionalna dimenzija leži u srži poraza. Dakle, nije ona samo “tehnički” gubitak moći, već i moralna iscrpljenost, odsustvo pozitivnog egzistencijalnog cilja koji vodi u nihilizam.
Nulti judaizam na Bliskom Istoku
Ovaj nihilizam stoji iza spremnosti evropskih lidera, posebno onih na protestantskim obalama Baltika, da neprestanim provokacijama prošire rat protiv Rusije. Ovaj nihilizam stoji i iza američke destabilizacije Bliskog Istoka, mjesta par excellence za ispoljavanje bijesa proisteklog iz poraza koji je Rusija nanijela Americi. Pogotovo nemojmo popustiti pred previše lahkim dokazima ratoborne autonomije Netanjahuovog režima u Izraelu u genocidu u Gazi ili u napadu na Iran. Nulti protestantizam i nulti judaizam svakako tragično spajaju svoje nihilističke efekte u ovim izljevima nasilja. Ali širom Bliskog Istoka, Sjedinjene Američke Države su te koje, snabdijevanjem oružjem, a ponekad i napadima na same sebe, u konačnici donose odluke o haosu. One guraju Izrael u akciju baš kao što su gurale i Ukrajince. Tokom prvog Trumpovog predsjedavanja uspostavljena je Ambasada SAD-a u Jerusalemu, a Trump je taj koji je prvi zamislio Gazu kao primorsko ljetovalište. Svjestan sam da bi bila potrebna cijela knjiga da se ova teza dokaže, knjiga koja bi razotkrila interakcije između sudionika, jednu po jednu. Međutim, pošto sam po struci historičar, a već se pola stoljeća bavim geopolitikom, osjećam da je, poput NATO-ovske Evrope, Izrael prestao biti nezavisna država. Problem Zapada upravo je programirana smrt nacionalne države.
Imperija je ogromna i raspada se bučno i razjareno. Ova je imperija već policentrična, podijeljena po svojim krajevima, šizofrena. Nijedan njezin dio nije nezavisan od cjeline. Trump je njezin trenutni “centar”; on je također i njezin najbolji ideološko-praktični izričaj po tome što miješa racionalnu spremnost za povlačenje u sferu svoje neposredne dominacije (Evropa i Izrael) s nihilističkim impulsima preferencije za rat. Ove tendencije – povlačenje i nasilje – izražene su i unutar samog američkog središta Imperije, gdje princip hijerarhijskog lomljenja djeluje iznutra. Sve veći broj angloameričkih autora govori o nadolazećem građanskom ratu.
Američka plutokratija je pluralistička: postoji finansijska pa naftaška pa plutokratija iz Silicijske doline, Silicon Valley. Trumpovi plutokrati, bilo da su to teksaški naftaši ili skorašnje pristaše iz Silicijske doline, preziru obrazovane demokratske elite Istočne obale, koji i sami preziru trampističke bijele ljude iz unutrašnjosti, heartland, koji, opet, preziru crne demokrate itd.
Ostanimo svoji, izvan Amerike
Jedna od zanimljivosti u vezi s današnjom Amerikom jeste to što njezini lideri sve teže razlikuju unutrašnje od vanjskog, uprkos pokušaju MAGA da zidom zaustavi imigraciju s Juga. Vojska puca na brodove koji napuštaju Venecuelu, bombardira Iran, ulazi u centre demokratskih gradova u SAD-u, podržava izraelske zračne snage u napadu na Katar, gdje se nalazi ogromna američka baza. Svaki čitatelj naučne fantastike prepoznat će u ovom uznemirujućem nabrajanju začetak ulaska u distopiju, odnosno, u negativan svijet u kojem se miješaju moć, fragmentacija, hijerarhija, nasilje, siromaštvo i perverznost.
Zato ostanimo svoji, izvan Amerike. Zadržimo svoje poimanje onoga šta je unutra, a šta vani, svoj osjećaj za mjeru, svoj kontakt sa stvarnošću, svoju koncepciju o tome šta je ispravno i lijepo. Ne dozvolimo ni da nas naši evropski lideri, ti privilegirani ljudi izgubljeni u historiji, očajni zbog svog poraza, prestravljeni mišlju da će im jednog dana suditi njihov narod, uvuku u ratoborni juriš. I iznad svega, iznad svega, nastavimo promišljati o smislu stvari.
