Administracija Donalda Trumpa objavila je jučer da ukida sankcije osuđenom bivšem predsjedniku bosanskih Srba Miloradu Dodiku te povezanim pojedincima i firmama, kazne koje su Sjedinjene Države uvele zbog korupcije i višedecenijskog kršenja i potkopavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.
Uklanjanje sankcija, uključujući one koje se odnose na članove njegove porodice i njegovu političku stranku – trenutna srpska članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović među njima je – uslijedilo je nakon sličnog poteza 17. oktobra u korist još četvero pojedinaca povezanih s Dodikom. S obzirom na tajming i kombinovano s drugim potezima, to bi moglo označavati značajnu promjenu američke politike prema Bosni i regiji zapadnog Balkana i, kako se čini, odražava snažan pritisak lobista sa sjedištem u Sjedinjenim Državama, uključujući i Roda Blagojevića, bivšeg guvernera Ilinoisa kojeg je Trump pomilovao.
Ukidanje američkih sankcija, od kojih neke datiraju gotovo deceniju unazad i koje su činile lavovski dio međunarodnih pravnih mjera protiv Dodika i njegovog kruga, događa se neposredno prije dugo zakazane sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Bosni i Hercegovini, zakazane za sutra. Sjednicom će predsjedavati Rusija, saveznik Dodika, a vjerovatno će se razgovarati o produženju mandata mirovne misije Evropske unije, EUFOR operacije Althea, čiji mandat ističe 2. novembra.
Ruski predsjednik Vladimir Putin dugo podržava Dodika; dvojica se često sastaju i ponovo su se sreli 2. oktobra u Sočiju, ruskom ljetovalištu na Crnom moru. Obojica se već godinama protive prisustvu međunarodnog visokog predstavnika u Bosni, institucije osnovane radi nadzora nad sprovođenjem mirovnog sporazuma. Taj ured je više puta morao intervenisati kada su tvrdolinijaši poput Dodika i njegovog hrvatskog kolege Dragana Čovića pokušavali srušiti ustavni okvir utvrđen Dejtonom (iako je sadašnji visoki predstavnik, njemački diplomata Christian Schmidt, također preduzimao mjere koje se čine povoljnima za savez Dodik–Čović).
Još jedan element sumnjivog tajminga su izbori zakazani za manje od tri sedmice u entitetu Rs, kako bi se izabrao Dodikov nasljednik nakon što mu je državni sud zabranio obavljanje funkcije zbog kršenja Schmidtovih odluka u skladu s Dejtonom. Zemlja se, također, suočava s opštim izborima početkom oktobra 2026. godine – manje od godinu dana od sada.
S obzirom na ukidanje američkih sankcija i trenutak u kojem se to dešava, glavno pitanje je šta taj potez predstavlja u smislu politike druge Trumpove administracije prema Bosni. Do sada – na iznenađenje mnogih, uključujući i samog Dodika – administracija je pokazala opšti kontinuitet s dugogodišnjom američkom politikom podrške Dejtonskom sporazumu i kažnjavanja opstrukcionista. Na početku mandata, državni sekretar Marco Rubio odlučno i više puta je kritizirao Dodikove postupke. Dakle, da li ukidanje sankcija sada predstavlja samo najnoviji korak u slaboj, upravljačkoj politici umirivanja koju su vodile i Sjedinjene Države i Evropska unija, iako s različitim pristupima, ili ovaj potez znači da Trumpova administracija pravi suštinski zaokret ka reakcionarnom i transakcijskom pristupu?
Registrovani i povezani lobisti u Sjedinjenim Državama
Nesumnjivo ne nedostaje zagovornika unutar BiH i šireg regiona, kao ni u Vašingtonu, za ovaj drugi pristup. U samoj Bosni, i Dodik i njegov dugogodišnji nacionalistički pandan Čović, lider hrvatskog HDZ-a, posljednjih godina pojačali su svoje pozive – i akcije – na ukidanje međunarodnog nadzora i preuređenje državne strukture u tri etnoteritorijalna entiteta: s većinskim srpskim, bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom. Dodik je, kao i obično, bio otvoreniji, izjavivši početkom ovog mjeseca da bi podržao formiranje trećeg entiteta s hrvatskom većinom (dva postojeća entiteta su većinski srpski – Rs, kojom Dodik efektivno upravlja – i Federacija Bosne i Hercegovine s bošnjačkom i hrvatskom većinom).
U Vašingtonu, registar Zakona o registraciji stranih agenata (FARA) pri Ministarstvu pravde, koji prati strane lobističke aktivnosti, navodi najmanje deset registracija za Rs: osam ugovornih predstavnika (pravnih i PR agencija), zajedno s kancelarijom Rs i njenim pravnim zastupnikom. Najvidljiviji lobista je bivši guverner Ilinoisa i osuđeni kriminalac Rod Blagojević, kojeg je predsjednik Trump pomilovao na početku svog drugog mandata. Blagojević, porijeklom Srbin, agresivno promoviše narativ o međunarodnom i muslimanskom progonu Srba (pravoslavnih hrišćana) u Rs u svojim javnim nastupima i tekstovima – u jednom je Dodika nazvao „Bolsonarom Balkana“, vjerovatno želeći pridobiti Trumpovu naklonost prema bivšem brazilskom predsjedniku Jairu Bolsonaru, koji je nedavno osuđen na 27 godina zatvora zbog pokušaja državnog udara i zavjere da otruje svog protivnika, sadašnjeg predsjednika Luiza Inácia Lule da Silvu.
Iznos honorara u Blagojevićevom ugovoru s Rs je zatamnjen. Međutim, nekoliko priloženih ugovora lobista koji zastupaju taj entitet pokazuje značajne mjesečne naknade: u jednom slučaju 100.000 dolara mjesečno za firmu iz Majamija koja zastupa Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju Rs. Aktivnosti ovih registrovanih agenata kreću se od standardnih savjetodavnih i PR usluga do vrlo specifičnih zadataka, uključujući: „ukidanje sankcija nametnutih Dodiku i članovima njegove porodice i Cvijanović“, „uspostavljanje dijaloga između Rs i dolazeće Trump 2.0 administracije radi poboljšanja odnosa u svjetlu promjenjivih geopolitičkih okolnosti izazvanih ratom u Ukrajini“, te „promociju javnog preispitivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Sjedinjenim Državama nakon 30 godina iskustva, s posebnim fokusom na Aneks 10 koji se odnosi na ulogu i odluke visokog predstavnika“.
Dodik već dugo zagovara ukidanje sankcija protiv sebe, svoje porodice, političkih saveznika i saradnika – i nedavno je izrazio uvjerenje da će do toga doći. Ranije ovog mjeseca izjavio je da će odlazak Christiana Schmidta i ukidanje Bonskih ovlasti biti ostvareni „u narednoj godini“. Ova ideja o „premještanju“ Ureda visokog predstavnika u Brisel razmatra se gotovo 20 godina i mogla bi biti iznesena na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. Ako bi bila usvojena, civilni mehanizam Dejtona bio bi odvojen i smješten pod okrilje EU. Sama EU institucionalno je ambivalentna prema nastavku rada OHR-a, a neki zvaničnici smatraju da ta institucija predstavlja prepreku proširenju Unije.
Pored plaćenih lobista u SAD-u, Dodikovu kampanju za razbijanje Bosne ove godine podržao je i Maks Primorac, član Heritage Foundation i učesnik projekta „Project 2025“, porijeklom iz hrvatske dijaspore u BiH. U julu 2025. objavio je rad u kojem kritikuje „multikulturalizam“ koji, kako tvrdi, „nastoji da potcijeni judeo-hrišćanske temelje američkog projekta“. U istom tekstu tvrdi da je suverenitet u Bosni uložen u tri „konstitutivna naroda“ i da je taj identitet „uzurpiran od strane međunarodnih diplomata“. Primorac poziva na stvaranje tri samoupravne federalne jedinice u konfederalnom sistemu poput Belgije ili Švicarske (iako ne pominje njihove sudske mehanizme).
Primorac, Blagojević i drugi registrovani lobisti Rs očigledno smatraju da je ovo trenutak za guranje dugogodišnjih nacionalističkih ciljeva. Jedan od njih u prijavi navodi da mu je cilj „ohrabriti Stejt department da preispita zastarjele politike koje potkopavaju lidere poput predsjednika Rs Milorada Dodika, koji se usklađuju sa svjetonazorom sadašnje administracije“, te da se okonča navodna „persekucija onih u Rs-u kroz sistemski napor da se potisnu nacionalni identiteti i judeo-hrišćanske vrijednosti“.
„Centrifugalna prijetnja opstanku države“
Ako bi ukidanje američkih sankcija najavilo potpunu promjenu politike, to bi predstavljalo centrifugalnu prijetnju opstanku države i rizik od nasilja podstaknutog od strane lidera (s obzirom da je rat u Bosni 1990-ih započeo srpskim otporom prema raspadu Jugoslavije). Takav pristup također odražava etnonacionalizam koji je u suprotnosti s vrijednostima EU o građanskoj jednakosti i vladavini prava, kao i s njenim ciljem da Bosnu uvede u Uniju.
Uklanjanje Ureda visokog predstavnika, što traže i Rs i Rusija, kao i njegovo moguće premještanje u Brisel, dalo bi tvrdolinijašima u Bosni još veći prostor za zloupotrebu moći kroz patronažu i strah. Građani širom zemlje svakodnevno su izloženi propagandi koja podgrijava etničke tenzije u zemlji u kojoj je tokom rata ubijeno 100.000 ljudi, a polovina stanovništva raseljena.
Uoči sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, Rusija je najavila da neće uložiti veto na produženje mandata EUFOR-a, koji je naslijedio snage NATO-a u sprječavanju povratka sukoba. Iako zapadni zvaničnici tvrde da vjeruju ruskom obećanju, teško je biti siguran. Kao i svake godine, alternativni plan nije pripremljen, osim neformalnih sugestija da bi NATO – koji je obavljao tu ulogu od 1996. do 2004. – mogao ponovo intervenisati.
S obzirom na centralnu ulogu SAD-a u NATO-u, posebno logistički i u pogledu brzog reagovanja u Evropi, Trumpova poznata ambivalencija prema Alijansi i mogućnost da je smanjenje EUFOR-a dio američko-ruskog dogovora, postavlja se pitanje da li bi američke trupe uopšte bile raspoređene kao pojačanje postojećim snagama.
Sutrašnja sjednica Vijeća sigurnosti možda neće donijeti odgovore na otvorena pitanja. Međutim, EU se nikada nije ozbiljno pripremila za ovakav mogući preokret. Sigurno će u njenim institucijama biti onih koji bi u ovakvom razvoju događaja vidjeli priliku za smanjenje prepreka u svojoj strategiji proširenja, ali takav zaključak bio bi kratkovidan i samoporažavajući.
