Piše: Sead Numanović
Rijetki su dani da u brojnim medijima u Bosni i Hercegovini, pa i šire, ne naiđemo na neku izjavu u kojoj se priziva "povratak" nekog "starog" Milorada Dodika.
Dodika, koji bi u takvim stupidnim vapajima trebao proći temeljiti "Zoran-Milanović-Tretman" - prvo sapun, onda parfem. I fizički. I mentalno.
I danas smo čuli nadu da bi se, vremenom, politički lider bosanskih Srba možda i mogao "vratiti u normalu".
Teško je reći da li takve izjave odaju glupost ili zlu namjeru.
Tačne nikako nisu.
Niti će biti.
Milorad Dodik je već predugo na političkoj sceni.
U jednom momentu govorio je da Biljana Plavšić "senilna baba", da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić ratni zločinci, da je Slobodan Milošević kriminalac, da se u Srebrenici desio genocid... Sve su ovo njegove riječi.
Bila su to vremena kada su ga sa Zapada častili slatkorječivim epitetima i dolazili mu na noge u laktašku zabit.
Tapšali su ga po ramenima i na tenkovima međunarodnih mirovnih trupa i uz pomoć helikoptera istih, doveli na vlast.
Bila su to vremena kada je Dodik govorio ono što ne misli.
Prije, a pogotovo poslije toga, vratio se na stare postavke.
Ko ne vjeruje neka pogleda stenograme sa sjednica tzv. "skupštine srpskog naroda u BiH".
Kakvog to "novog" Dodika priželjkuje Trojka/Osmorka i njoj odani "analitičari"? Tog! Neiskrenog Dodika.
On jeste iznad svega "pragmatični" političar. Pričat će priču koja godi nečijem uhu ako je ona prethodno izdašno potkovana. Bilo parama bilo nekim drugim koncesijama.
