Vještačka inteligencija i rat u Ukrajini

Piše: Pavlo Krivenko

Oružani sukob se ne može uspješno riješiti bez upotrebe najnovijeg oružja, modernih obavještajnih podataka, sistema za prijenos podataka, kontrole i uništavanja, koji, barem dijelom, nisu sadržavali komponentu „vještačke inteligencije“.

Upotreba vještačke inteligencije, koje kombiniraju podatke, algoritme i „računarsku snagu“, jedno je od najosjetljivijih pitanja tokom rata.

Trenutno postoje različita rješenja sa značajnim stepenom automatizacije, koja Ukrajina uspješno koristi na bojnom polju za otkrivanje, identifikaciju i uništavanje kopnenih, vazdušnih, morskih objekata i ciljeva, uključujući avione, krstareće rakete, brodove, oružje i opremu.

Uglavnom se nabavljaju iz SAD-a, Velike Britanije, Baltičkih država, Švedske, Poljske , ali i drugih zemalja (Javelin FGM-148, FIM-92 Stinger, StarStreak, Bayraktar TB2, Switchblade itd.).

Postoje i neka rješenja i platforme različitih funkcionalnosti s oličenjem umjetne inteligencije ukrajinskih programera, koja se već koriste, ali još nisu široko predstavljena u serijskoj proizvodnji (dron PD-1 / PD-2, RZ-500, dron ST-35 Silent Thunder, bespilotna kopnena vozila Hunter RSVK-M2, robotske platforme Dwarf i Scorpion-3, protivtenkovski raketni sistem Stugna-P itd.).

Ukrajina koristi mogućnosti vještačke inteligencije i da identificira ruske vojnike koji sudjeluju u ratu i poveže ove podatke s nalozima na društvenim mrežama ili drugim sredstvima komunikacije ruskih građana.

Sisteme sa „vještačkom inteligencijom” treba koristiti i već se koriste u:

· sistemima za prikupljanje, obradu i analizu informacija, komandovanje i upravljanje,

· raketnim i protivvazdušnim sistemima,

· vojnim komunikacijskim sistemima,

· u loitering municiji koja je u stanju samostalno identificirati cilj i odrediti putanju leta,

· uređajima za prikaz optičkih elektroničkih informacija- da identificira lica i utvrdi lokaciju i dijagnozu stanja vojnika

· suprotstavljanju cyber prijetnjama,

· analizi sposobnosti jedinica,

· automatizaciji i optimizaciji logističkih sistema,

· tokom deminiranja,

· robotici,

· kao i u meteorološkim sistemima, da se prilikom planiranja vojnih operacija uzmu u obzir vremenske prilike.

Velika brzina obrade ogromnih skupova podataka može značajno smanjiti vrijeme za donošenje odluka u planiranju i izvođenju operacija, kao i povećati efikasnost upravljanja trupama i oružjem.

Istovremeno, važno je imati na umu negativne posljedice koje takvi sistemi mogu imati u vojsci pri donošenju odluka na osnovu nepotpunih, netačnih ili falsificiranih izvornih podataka, jer nijedna tehnologija prepoznavanja ne može zamijeniti iskusnog specijalistu.

Također, jedan od problema upotrebe sistema vještačke inteligencije u vojnim sistemima je njihova ranjivost na specijalizirane napade usmjerene na software, jer mala promjena ulaznih podataka može dovesti do pogrešnih rezultata obrade informacija.

Rat Rusije protiv Ukrajine pokazao je potrebu primjene koncepata mašinskog učenja, ratovanja zasnovanog na algoritmima vještačke inteligencije, te razvoja novog, visokotehnološkog oružja.

S vremenom će se širiti broj područja i metoda upotrebe vještačke inteligencije u vojsci, a u bliskoj budućnosti takvi sistemi će postati jedno od glavnih oruđa u pripremi i vođenju neprijateljstava.

Idemo prema novom svijetu u kojem će mnoge nove tehnologije promijeniti način na koji vodimo rat. Mnoge tehnologije postat će pristupačnije i promijenit će dinamiku zemalja koje imaju najveću vojnu moć.

Uvjeren sam da je masovna upotreba najnovijih tehnologija i stvaranje modernih odbrambenih sistema upotrebom vještačke inteligencije pouzdan način da se stekne značajna prednost nad neprijateljem, zaštiti i očuva život građana.

(Pavlo je bivši šef Odsjeka za informacije i cyber sigurnost, te koordinator Platforme za umjetnu inteligenciju u Centru za vojne studije, konverziju i razoružanja u Kijevu)