Piše: Almasa Hadžić
Moja generacija još uvijek pamti 1968. i Olimpijske igre u Meksiku, s kojih se plivačica Đurđica Bjedov u tadašnju nam zajedničku državu Jugoslaviju vratila sa jednom zlatnom i jednom srebrenom medaljom.
Imala je tada Bjedov 21 godinu.
Država se tresla od radosti, od ponosa, plakali smo dok se na dodjeli medalje joj intonirala jugoslovenska himna...
I imali smo pravo da se radujemo - i država i svi mi sa njom zajedno.
Iza uspjeha Đurđice Bjedov prije, zar je moguće, 54 godine, stajala je država, sistem...
Država se mnogo godina kasnije raspala, ali je Đurđica Bjedov ostala upisana u historiji jugoslovenskog plivačkog sporta kao osvajačica zlatne olimpijske medalje.
Večeras je srce zadrhtalo baš kao i te daleke 1968. godine.
Mostarka Lana Pudar u Rimu, zadnjim zaveslajima svojih dječijih ruku, približavala se ostvarenju svoga, ali i našeg sna – zlatnoj medalji na Evropskom seniorskom prvenstvu iz plivanja.
I uspjela.
Za one koji se pitaju "zar je moguće" – ogovor je "moguće je".
Lana Pudar je, najprije, dijete, odgajano na način da je talenat, uz ljubav, rad i odricanja u svakom poslu garant uspjeha.










