Piše: Sead Numanović
Milorada Dodika nema u javnosti.
Političar koji je imao potrebu da nešto izjavi prigodom svakog "otvaranja pive" pred zadružnom prodavnicom, lik koji je zvao podobne redakcije i diktirao im izjave, upadljivo šuti.
Čak i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, morao se izjasniti o agresiji Rusije na Ukrajinu.
Progovorio je i Dragan Čović.
Kako bi se reklo u narodu: "Ima on (Čović op.a.) svoje mišljenje, ali se ne slaže s njim". Pa je lider HDZ BiH iscijedio iz sebe stav o Ukrajini...
Samo Dodik šuti.
Pušta "kerove" u liku delegata i poslanika, da laju.
Ne izvlače ga na javnu scenu ni s one strane razuma objave Ambasade Ruske Federacije u Sarajevu.
Uporno šuti.
Ko ga iole poznaje, zna da ga šutnja boli, muči, na zadnjicu bi prozborio, ali - ne! Ne dopušta da iskušenje prevlada i da iz njega izađe ono što iskreno misli i što svi pod njegovom čizmom zbore.
Na čelu s propagandnim mrežama koje uređuje.
Dodikova šutnja je znakovita.
On, očigledno, kalkulira, čeka sugestije iz lobističkih krugova, vaga...
Njegova uporna šutnja tako ga jasno ogoljava.
On je najobičniji kalkulant, populist i beskičmenjak.
Sva arogancija koju demontrira pukla je kao balon od sapunice.
Ukrajina je to tako jasno potvrdila.
