Piše: Almasa Hadžić
Na 63. svjetskoj matematičkoj olimpijadi u Oslu, šestočlani tim bh.. matematičara osvojio je 3 srebrene i 2 bronzane medalje i jednu pohvalu.
Onaj ko misli da je pohvala samo "papir radi reda" grdno se vara. Riječ je o rezultatu kojemu je, možda, nedostajalo samo jedan ili dva boda do osvajanja medalje.
O tome kako se dolazi do ovakvih uspjeha u nauci kakva je matematika, kao majka dvojice sinova, osvajača srebrenih medalja na matematičkim olimpijadama – stariji 1998., mlađi 2001. - mislim da, bez obzira na moje matematičko (ne)znanje koje se svodi samo na četiri računske radnje, imam pravo biti posebno sretna zbog uspjeha bh. matematičkog tima iz Osla.
Jednostavno, poznajem put koji do tog cilja vodi.
Kad na Aerodrom u Sarajevu slete srebreni, bronzani i pohvaljeni matematički olimpijci iz Osla, uglavnom djeca, po običaju, dočekat će ih njihova rodbina, po neki prijatelj, školski drug, profesori iz škola koje pohađaju, a možda i neki načelnik općine u kojoj su rođeni.
Nemam razloga da ne vjerujem da će ovi učenici, kao i njihovi profesori biti na neki način i stimulirani zbog uspjeha koji su postigli, jer uvijek, u sistemu, koliko god da kudimo njegove nedostatke, postoje pojedinci koji su nadrasli "zvezde Granda" i ostale domaće i regionalne vašarske priredbe koje se nude kao sistem vrjednovanja nečijeg uspjeha, a koji znaju koliko je teško da jedan talenat dospije do svjetski vrjednovanog znanja.
Tačno je da za bavljenje matematikom mora postojati talent i ljubav prema ovoj nauci, ali se uspjeh postiže isključivo predanim radom i odricanjem.
Kao, u ostalom, u svim naučnim oblastima u kojima se nastoje postići vrhunski rezultati.
I danas mi se, kao majci, stvori knedla u grlu kad se sjetim da je 2001. godine, moj mlađi sin, uvečer, negdje iza 23 sata morao napustiti svoju matursku zabavu i krenuti u Sarajevo gdje je sutra dan, već od osam sati bilo zakazano okupljanje najboljih bosanskohercegovačkih matematičara-srednjoškolaca, učesnika takozvane "male olimpijade", koja je značila izborni test za članove tima koji će putovati u Vašington na Svjetsku matematičku olimpijadu.
To se zove ljubav prema matematici.
Jer bavljenje matematikom, posebno u pripremama za najveće svjetsko takmičenje, zahtjeva nesebično odricanje i strpljenje.
Zahtjeva sate i sate provedene rješavajući zadatke iz matematičkih zbirki zadatka koje nude razni domaći i stranii autori.
