Uoči sjednice FERK-a: Da li, po važećim zakonima, struja može poskupjeti?

Kao što možemo vidjeti članak 169. propisuje da Vlada FBIH donosi odluku o imenovanju javnog opskrbljivača u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. Do danas proteklo je 10 mjeseci od stupanja na snagu novog Zakona, ali u dozvoli imamo pozivanje na odluku Vlade FBIH iz 2014. godine, što znači da se Zakon u osnovnoj odredbi za imenovanje javnog opskrbljivača ne poštuje. U stavu (3) članka 169. postoji daljna obaveza da imenovani opskrbljivač dužan je podnijeti zahtjev Regulatornoj komisiji za izdavanje dozvole za rad opskrbu i trgovinu električnom energijom u roku od tri mjeseca od dana imenovanja.

U FERK-u nisu registrovali prijem zahtjeva za izdavanje nove dozvole, a u obrazloženju ZAHTJEVA PRIJEDLOGA CIJENE JAVNE USLUGE SNABDIJEVANJA JP EPBIH POZIVA SE NA ODLUKU VLADE FBIH IZ 2014. GODINE. Ujedno, isti zahtjev JP EPBiH je baziran na Pravilniku o utvrđivanje cijena za snabdijevanje električnom energijom krajnjih kupaca kod javnog i rezervnog snabdjevača, koji je donesen od regulatora po novom Zakonu, ali bez da je izdata nova dozvola usklađena s rokovima iz novog Zakona iz 2024. godine.

Ovo praktično znači, malo koristimo stare odluke, ne poštujemo odredbe novog reformskog Zakona o električnoj energiji, ne poštujemo rokove iz Zakona, ali zahtjev za novu cijenu baziramo na pravilniku iz novog Zakona, jer nam se žuri.

Sad malo o žurbi i obrazloženju JPEPBIH o novim tarifnim stavovima i konstataciji da povećanje iznosi 10%.

Uzet ćemo primjer za domaćinstva iz I grupe, gdje je cijena po starim tarifnim stavovima iznosila 13,46 pf/kWh. Po novom tarifnom prijedlogu cijena iznosi 15,00 pf/kWh. Sad zanimljivo pitanje, kako je od 13,46 do 15,00 iznosi 10%?

Ukupno povećanje jedinične cijene električne energije po novom prijedlogu iznosi 12% i kako imamo veću osnovicu za PDV, to će ovo povećanje cijene iznositi preko 12%.

Kada pogledamo presjek zahtjeva JPEPBIH može se zaključiti da je isti podnesen sa starom dozvolom za uslugu javnog snabdjevanja, a koja se zasniva na dva zakona, koja su prestala da važe i sa procentom povećanja koji nije istinit.

Sada JP EPBiH može reći da nije ista dužna da dodjeli sama svojom odlukom ulogu javnog opskrbljivača, ali jeste da upozori Vladu FBiH i regulatora da novi postupak za utvrđivanje javnog opskrbljivača nije ni započet i da je istekao zakonski rok, a da se iznos povećanja jedinične cijene snabdijevanja ne računa prema porastu prihoda JP EPBIH već prema onome koliko će kupac imati stvarni trošak povećanja, a on je preko 12%.

Sada o Vladi FBIH i odnosu prema energetskim kompanijama: Povučen iz procedure Zakon o gasovodu Južna interkonekcija BiH-RH;
Isti nije upućen ponovno u parlamentarnu proceduru; Odbijen zahtjev za urbanističku saglasnost za Južnu interkonekciju BiH-RH;
JP EPBiH nije dobila novu dozvolu za javnu uslugu opskrbljivača; Vlada nije utvrdila nove javne opskrbljivače (nije samo jedan);
Vlada utvrdila odluku o ugroženosti snabdijevanja električnom energijom da bi spriječila drastično povećanje cijene električne energije za sve kupce koji prelaze na tržišno snabdijevanje, što neće spriječiti JP EPBiH da dostavi nove ugovore do septembra 2024. godine;
Vlada se ne oglašava o povećanju cijene električne energije koje nije 10%, već preko 12%.

(Autor je stručnjak za energetiku)