Uhapšen je Edin Vranj. Ko je sljedeći?

Piše: Almas Hadžić

Jučer je na graničnom prelazu Uvac kod Priboja Granična policija Srbije uhapsila Edina Vranja, bivšeg načelnika Sektora kriminalističke policije FUP-a BiH.

Uhapšen je po potrazi MUP-a Srbije, a kojom se sumnjiči da je tokom protekle agresije na BiH “izvršio krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika“.

Vranj je, prije svega, uhapšen jer je očigledno, kao i mnogi prije njega, u svojoj naivnosti, sam, vlastitu glavu „stavio na panj“ Srbiji kako bi rekao narod, čiji režim, u zadnjih trideset godina, kad ne ubija, puškom i nožem, hapsi, sudi i tamniči sve one koji su se nakad usudili stati na put njenoj agresiji na BiH.

No, vratimo se načinu i razlozima zbog kojih je uhapšen Edin Vranj.

Ono što u ovom slučaju, zaista, traži iskren odgovor jeste pitanje da li je ovaj, nekadašnji visokorangirani policijski profesionalac, nakon svih iskustava koje smo imali u dugom nizu godina, ubjeđen da sa zločinima koji mu se stavljaju na teret nema nikakvu vezu, vjerovao da je odlaskom u Srbiju siguran građanin i da ga tamošnja vlast neće, tako okrutno hapsiti i strpati u zatvor?

Ako jeste, posebno, što je znao da je dugo već predmet istraga i opservacija kojekakvih „specijalaca“ pri boračkim udruženjima iz Banja Luke, a koja danonoćno štancaju krivične prijave protiv bivših branitelja BiH i dostavljaju ih istražnim organima Srbije, onda se Edin Vranj, kao i mnogi prije njega, blago rečeno, grdno prevario.

Edina Vranja, daj Bože da nismo u pravu, čeka duga borba sa pravosuđem Srbije, tačnije njegovim ciljevima.

A cilj je uhapsiti što više državljana BiH, po mogućnosti Bošnjaka, osuditi ih za navodne ratne zločine, strpati u zatvor i tako vlastite zločine iz devedesetih pravdati samoodbranom od raznih Vranja, Osmanovića, Mujanovića, Jurišića i inih drugih koji su nakon Dejtona bili žrtve srbijanskog pravosuđa.

Nakon trogodišnjeg nezakonitog robijanja u zatvoru u Srbiji, Tuzlaka Ilije Jurišića, u zatvor je strpan i Sarajlija Husein Mujanović, Brčak Osman Osmanović i niz drugih.

I oni, kao i jučer uhapšeni Vranj, dokaz su tradicionalne naivnosti, lakovjernosti, ali i neukosti Bosanaca i Heregovaca, posebno Bošnjaka, koji iz historije nikad pouku nisu znali izvući, pa i iz one od prije 30 godina.

Istog datuma kada su na Uvcu, Edinu Vranju srbijanski policajci stavljali lisice na ruke, samo prije 29 godina, policijski ždralovi iz Srbije, skupa sa certificiranim zločincima iz Karadžićeve enklave, dovršavali su etničko čišćenje vlaseničkih Bošnjaka, da bi ih dan kasnije strpali u logor Sušica, među kojima i proslavljenog jugoslovenskog košarkaša Edina Salaharevića.

Baš kao što Bošnjaci i danas uporno vjeruju da će biti zaštićeni progona u miru, jer znaju da „nikome ništa nisu loše učinili u ratu“ i oni u Vlasenici, čiju godišnjicu ubistva obilježavamo ovih dana, vjerovali su da će, iz istih razloga, tada biti pošteđeni zločina koji su im bili namjenjeni.

Hapšenje Edina Vranja, naravno, nije posljednje koje bivšim pripadnicima vojske i policije RBiH priprema pravosuđe Srbije.

Onaj ko ne zna ko je na nekom od graničnih prelaza sa Srbijom, sljedeći za hapšenje, neka pročita spiskove fantomskog Dokumentacionog centra za istraživanje ratnih zločina iz Banje Luke na kome se nalazi više od 3.500 imena živih i mrtvih Bošnjaka i Hrvata koji se terete za navodne ratne zločine nad Srbima.

Šta će se dogoditi sa najnovijim hapšenjem na Uvcu odgovor treba tražiti u Tužilaštvu BiH, a oni, opet, u Tužilaštvu Republike Srbije.

Šta je sa ranije potpisanim protokolima između Srbije i Bosne i Hercegovine koji se tiču procesuiranja djela ratnih zločina, koje su svojevremeno, na Skadarliji, tužitelji dva tužiteljstva proslavljali cjelovečernjom pijankom, odgovor bi,opet, trebalo tražiti od glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić.

No, da li za sve što nam se događa treba kriviti Srbiju?

Ona samo, iako drugim sredstvima i pravcima djelovanja, nastavlja raditi ono što je započela prije 30 godina, što nam nije nepoznato.

Pitanje je šta su trebali a nisu do sada uradili državni tužitelji BiH?

Šta su uradili da osujete (a bili su dužni) zakonsku opravdanost progona bosanskih branitelja na tlu države Srbije u kojoj se zločini za koje ih terete, sve da ih je i bilo, nisu mogli fizički dogoditi.

Ili, šta nisu, a trebali su uraditi kojekakvi istraživači zločina nad Bošnjacima i Hrvatima, uhljebljeni u mnogobrojnim udruženjima, savezima, komisijama, institutima, a koji su formirani s ciljem da se brinu za položaj i stanje bivših pripadnika policije i ARBiH.

Pitat ih treba jesu li za sve ove godine zadokumentirali bar jednog izvršioca ratnih zločina nad Bošnjacima i protiv njega podnijeli krivičnu prijavu nadležnom Tužilaštvu, ili su svo ovo vrijeme samo pisali knjige koje niko ne čita, sazivali pres konferencije i davali saopćenja i izjave medijima o svom tobožnjem nezadovoljstvu i zabrinutosti, kako su to učinili i danas u povodu hapšenja Edina Vranja.