U prilog lažima Aleksandra Vučića ili "kako su đavoli iz Đeletovaca u Srebrenici branili srpsku čast"

Iako je nerjetko davao različite izjave o nastanku i djelovanju njegove jedinice, Medić nikada nije negirao dvije stvari: da su "čuvari nafte" iz Đeletovaca u Hrvatskoj od samog početka bili posebna jedinica Vojske Jugoslavije i da su čuvajući naftna polja, ustvari bili dio unosnog biznisa kojeg su u to vrijeme, za potrebe rata, kontrolirali Željko Ražnjatović Arkan, Jovica Stanišić i Frenki Simatović.

Bosanska javnost o zločinima jedinice "Škorpioni" dugo ništa nije znala. Tek kad je 2003. godine uhapšen Saša Cvjetan i suđen za zločine počinjene na Kosovu 1999. godine, isključivo zahvaljujući novinarima B92 iz Beograda i nedjeljnika "Vreme" biografija Škorpiona počela je polako curiti u javnost. I pokazala se zastrašujućom.

Pripadnici "Škorpiona", naime, od 1992. godine, pa sve do kraja rata u BiH 1995. godine, bili su elitna jedinica "za posebne namjene", odnosno za najgrozomornije zločine kojom je zapovjedala Služba državne sigurnosti Srbije. Osim ratišta u Hrvatskoj, posebno na Vukovaru, "Škorpioni" su, zajedno sa jedinicama Milana Ulemeka Legije, u nekoliko navrata išli u ispomoć jedinicama vojske Fikreta Abdića u Krajinu.

Početkom jula 1995.godine "Škorpioni" po naredbi Beograda dolaze u BiH, tačnije na Jahorinu gdje ih štab MUP-a Rs za komandovanje akcijom na Srebrenici, sa potpisom tadašnjeg ministraTomislava Kovača, raspoređuje u specijalnu brigadu policije za čijeg je komandanta tada postavljen Ljubomir Borovčanin.

U jednoj od akcija u šumama oko Han Pjeska "Škorpioni" su zarobili veću grupu Srebreničana iz poznate kolone smrti. Prema nekim tvrdnjama, oko 150 zarobljenika dovezeno je u okolinu Trnova, gdje su nakon dvodnevnog mučenja i likvidirani. Likvidaciju njih šest, snimili su za "kućni arhiv" kako se čulo na suđenju u Beogradu, a video snimak, pokazan je 2005. godine na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu.

Samo nekoliko dana nakon što je u Hagu objelodanjen video snimak egzekucije šestorice Srebreničana, u Šidu, Novom Sadu, Somboru, Sremskoj Mitorivici itd, krenula je prava potraga za egzekutorima sa snimka. U dva dana, uglavnom u svojim kućama, uhapšena su petorica "Škorpiona" među kojima i onaj koji se "za sve pitao", kako je to uporno ponavljano na suđenju u Beogradu, Slobodan Medić Boca.

Nakon izricanja presuda za zločin koji su počinili na Godinjskim Barama, "Škorpioni" su se samo sporadično spominjali, dok, prije desetak dana, nisu uslijedila nova hapšenja.

U Sremskoj Mitrovici, 19.oktobra, uhapšeni su Željko Đukić –Brko, Dragan Medić –Guljo, Miodrag Šolaja – Zicko i Dragan Borojević, pod optužbom da su 28. marta 1999.glodine u Podujevu u privatnoj kući u ulici Rahmana Morine broj 7 ubili 14 civila, od čega najviše djece.

Za ovaj zločin, 2003. godine već se sudilo Saši Cvjetanu, koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne i Dejanu Demiroviću koji je u to vrijeme već bio pobjegao u Kanadu.

Zločin se dogodio nakon što je specijalna jedinica, kako su tada izvještavali mediji "sastavljena od veterana rata iz Bosne i Hrvatske", naravno, na čelu sa Slobodanom Medićem Bocom, upućena na Kosovu.

Medić je, kako se čulo na suđenju Cvjetanu, odmah nakon dolaska u Podujevo, otišao na sastanak u komandu grada, dok su ostali "škoropioni" ostali u autobusima. Čim se on udaljio, ovi su u "potrazi za teroristima, ali i ratnim plenom" kako je kasnije svjedočio jedan od njih krenuli po okolnim kućama .

U dvorištu kuće Envera Durićija, u ulici Rahmana Morine br.7, čim su došli ubili su njegovog oca, majku, suprugu i četvoro maloljetne djece. Ovaj stravičan zločin, najprije se pokušao sakriti, ali su njegovi vinovnici, zahvaljujući najviše Fondu za humanitarno pravo iz Beograda, ipak, došli na sud.

Dugo vremena, zahvaljujući prijetnjama i ucjenama Slobodana Medića Boce, ostali akteri zločina u Podujevu uspješno su se skrivali od pravde. Medić je još u vrijeme suđenja Cvetanu, svjedocima otvoreno zaprijetio da će imati posla sa njim, samo ako se neko od njih usudi "procediti" da je u smaknuću porodice Durići i ostalih koji su se tu zatekli učestvovao i njegov brat Guljo....

No, kako je i Medić već zaradio 20 godina robije, njegov brat, ostao je nezaštićen. 19. oktobra negdje iza ponoći na vrata njegove kuće u Sremskoj Mitrovici zakucala je policija. Novinari koji su pratili suđenje Slobodanu Mediću i njegovoj grupi 2006. godine, sjećaju se brata mu Gulje kako se, čekajući da jedna od rasprava počne, u hodniku ispred sudnice br. 2, približio jednoj od srebreničkih majki prijeteći joj da će i ostatak njene familije završiti isto "kao i onih šesterica".

Srebreničanka se u strahu vratila nazad u grupu žena koje su stajale nekoliko metara od nje prešućujući šta joj se dogodilo. Nakon nekoliko dana kada se vratila u Tuzlu i ispričala šta joj se dogodilo na suđenju u Beogradu, upitana "pa kako je izgledao taj Medićev brat", samo je procjedila.

"Kao da je predamnom stajao sam đavo", kazala je.