Zasjeli su po vertikali i horizontali kadrovi Dragana Čovića i Milorada Dodika, a neprebrojivo je koliko je upozorenja Trojka dobila.
Piše: Rasim Belko
Loši učenici uče dugo, mada na kraju i nauče datu materiju ali ih vrijeme i posljedice lošeg učenja onemoguće u bilo kakvom napretku, ma koliko to željeli. Zamislite studenta koji jedan ispit uči tri godine radeći pritom sve testove po uputi neukih ljudi, zbog čega redovno padaju na svakom ispitu.
Nakon tri godine takav student postaje nekredibilan, tresne od zemlju i onda se dozove i sjeti posljedica svojih loših poteza zbog kojih nije položio ispit za tri godine.
Politički projekat Trojka je preslika tog lošeg studenta. I što je najgore, nakon tri godine učenja ti politički noobovi nisu shvatili svoje greške koje su uzrokovale probleme, ali su shvatili posljedice.
Zato se danas iznimno licemjerno vade na Borjanu Krišto, koju su punim zanosom neznalica prije tri godine podržali da dođe na čelo Vijeća ministara. Uzalud su bila upozorenja i priče o drugim vjerovatno boljim opcijama, to loše studente Trojke nije doticalo jer je glad i pohlepa za vlašću bila ključni motiv.
A Krišto su mogli zaustaviti još kada je Željko Komšić insistirao da Krišto odgovori o NATO integracijama BiH prije no dobije njegovu podršku za sastav Vijeća ministara. Trojkin član Predsjedništva Denis Bećirović nije imao pitanja, kao ni sama Trojka, pa je Krišto zasjela.
Zasjeli su po vertikali i horizontali kadrovi Dragana Čovića i Milorada Dodika, a neprebrojivo je koliko je upozorenja Trojka dobila. Danas bi ta politička nedonoščad liječila posljedice licemjerno se zalažući za evropski put, bez da analizira uzroke i preuzme odgovornost kao ključni uzročnik svih problema u državi, ne samo na evropskom putu.
Ali, umjesto preuzimanja odgovornosti za stanje u državi, Trojka se po već ustaljenom modelu dopisuje s javnosti prozivajući posljedice, a imenovanje Krišto je posljedica njihove loše politike, kao uzročnika blokada.
Zastupnici stranaka Trojke u današnjem pamfletu traže od Krišto imenovanje ministra sigurnosti (skoro sigurno misleći na Nebojšu Vukanovića) čime će kako tvrde biti onemogućen SNSD da blokira “evropske” zakone i integracije BiH.
Da na greškama pri formiranju Vijeća ministara nisu naučili ništa, pokazuje činjenica da vjeruju kako će Vukanović kao deklarisani srpski nacionalista da nas povede u Evropsku uniju, okrećući leđa srpskim interesima, onim istim na kojima insistiraju kadrovi Milorada Dodika.
Mandat u kojem je projekat Trojka bio faktor u vlasti BiH historija će u nekom budućem vremenu zasigurno nazvati “greška za greškom”. Jer, ta Trojka, njihove perjanice, zastupnici, advokati zdušno su vjerovali u briselskog Milorada Dodika zanemarujući auru laktaškog međeda.
Pile se rakije, gledale utakmice najavljivao procvat od čijeg ćemo mirisa pomisliti da smo u raju ili ti džennetu. A mi evo već godinu dana živimo u paklu apsolutnog haosa, destabilizacije i sigurnosne prijetnje državi.
Koliko su opasne posljedice loše politike još lošijeg studenta u okviru zvanom Trojka govori i činjenica da je administracija Donalda Trumpa morala organizovati nekoliko akcija, omogućiti Dodiku slobodu, skinuti mu sankcije, kako bi spriječila širenje haosa koji je imao potencijal da uzdrma mnogo šire područje od Bosne i Hercegovine.
Bez dileme da je Krišto kao predstavnica politike Dragana Čovića kriva za mnogo toga, kao u ostalom i drugi kadrovici iz tih strukutra u Vijeću ministara, ali se ne smije izgubiti iz vidokruga činjenica da su se te strukture mogle reducirati i držati u kontrolisanom okruženju da Trojka kao loš student nije isključivo gledala kako do vlasti i pozicija, a da je recimo malo više marila za državu.
Danas se stanje neće i ne može promijeniti. Promjene ne bi bilo sve i da srpski nacionalista Vukanović dođe u Ministarstvo sigurnosti, jer je cijeli državni aparat Trojka prepustila strukturama SNSD-HDZ. Ali je i njegov dolazak, bez obzira na Krišto, nemoguć. Recimo da Krišto pristane na zahtjev Trojke, zašto loši sarajevski đaci misle da bi Risto Zarić kao prvi operativac OSA-e dao sigurnosnu dozvolu Nebojši Vukanoviću.
Godina je izgubljena i druga će biti slična, ako ne i gora. I to primarno posljedica Trojkine politike iz vremena postizborne kombinatorike, kada u strahu za vlast nisu smjeli suprotstaviti se selektorima Dodiku i Čoviću.
Danas bi okrivljivali sve druge, a u taj vakat su najavili da ako se pokaže kako nisu u pravu oni će se izviniti i otići. Još kad ih Brisel ohladi i saopći da nema para bez zakona, nervoza će tek da poraste.
Ali, tako ti je to kad nepismen uđeš među vukove. Ulaz dukat, izlaz tri!
